Kanalikulus je bilo koja od sitnih cijevi ili kanala koji prolaze kroz različita područja tijela. Ovi uski prolazi mogu nositi živce, vene ili kapilare, ali u većini slučajeva djeluju kao kanali za tjelesne tekućine. Pojam se rijetko koristi sam za sebe, već kao dio specifičnijeg anatomskog pojma u smislu medicinskih studija i izvješća. Najčešće se umjesto njih koriste izrazi “kanali” ili “kanali”.
Najistaknutiji kanalići su oni u kostima, koji se rašire poput žbica u obliku saća, povezujući lakune. Lakune su mikroskopske cijevi koje prenose osteocite, hranjive tvari i otpad u i iz kosti na isti način na koji krvne žile prenose hranjive tvari i otpad kroz tijelo. Koštani kanalić djeluje kao žlijeb za periosteocitnu tekućinu, koja se sastoji od materijala koji su preveliki da bi se mogli filtrirati kroz debelo koštano tkivo, kao što su ioni kalcija i fosfata.
Suzni kanalići su vjerojatno najčešće prepoznati od svih kanalića, iako ih većina ljudi poznaje po uobičajenom imenu – suzni kanali. Ovaj kanalić povezuje suzno jezero sa suznom vrećicom. Jednostavnije rečeno, kanal je otvor za doziranje suza, koji neprestano puni suznu vrećicu kako se suze oslobađaju.
Dentalni kanalići su vene zuba, koje nose krv i hranjive tvari od pulpe u podnožju zuba do cakline. U korijenu su ti kanalići gusti i čvrsto skupljeni. Oni se smanjuju i u veličini i u blizini kako se šire bliže caklini.
Kohlearni kanalić smješten je u temporalnoj kosti uha i služi kao kućište za manji perilimfatički kanal. Perilimfatički kanal pomaže u dreniranju viška perilimfne tekućine koja se može nakupiti u ušima. Također u temporalnoj kosti nalazi se mastoidni kanalić, koji nosi ušnu granu vagusnog živca, ili ono što je u biti žica zvučnika između uha i mozga. Mastoidni kanalić je u blizini, ali nije povezan s timpanskim kanalićem, u kojem se nalazi dio glosofaringealnog živca i glavna arterija do ušne šupljine.
Druge vrste kanalića su apikalni kanalić, koji povezuje bubreg s apikalnom citoplazmom, te međustanični i intracelularni kanalići. Ova dva povezuju parijetalne stanice koje stvaraju klorovodičnu kiselinu koja pomaže probavi. Nešto južnije od njih su žučni kanalići, koji zajedno tvore žučne duktile.