Zakoni o otkrivanju nekretnina pravno prisiljavaju prodavatelja da otkrije sve ozbiljne nedostatke potencijalnim kupcima nekretnine. Ovi zakoni stvoreni su kako bi zaštitili kupca od nedostataka koje možda neće primijetiti sve dok već ne zaključe posao s nekretninom i preuzmu vlasništvo. Ipak, zakone o otkrivanju nekretnina može biti teško provesti jer ono što predstavlja ozbiljne nedostatke može biti podložno barem nekom tumačenju. Iz tog razloga, ti se zakoni stalno mijenjaju i mnoge države još uvijek nemaju učinkovite zakone o otkrivanju podataka.
Države bez zakona o obveznom otkrivanju nekretnina obično imaju samo dobrovoljno otkrivanje podataka od prodavatelja do kupca, stoga budite oprezni kada kupujete nekretninu u jednoj od tih država. Možete provjeriti kod svog agenta za nekretnine da biste saznali zakone koji utječu na vašu državu. Međutim, savezni zakoni često su još uvijek na snazi kada su na imanju prisutni sigurnosni problemi kao što su olovna boja ili plin radon. Lokalni zakoni koji se odnose na otkrivanje nekretnina također se mogu primijeniti i dobra je ideja raspraviti o tim pitanjima s odvjetnikom i/ili stručnjakom za nekretnine koji znaju.
Zakoni o otkrivanju nekretnina nisu počeli postajati uobičajeni u Sjedinjenim Državama sve do 1960-ih. Nevada ima neke od najjačih zakona o otkrivanju podataka u vezi s prodajom nekretnina. Njegov zakon o limunu smatra da ako kupac u bilo kojem trenutku otkrije nedostatak koji prodavatelj nije naveo u obrascu za obvezno otkrivanje imovine, kupac može slobodno odustati od kupnje kuće. Svaki depozit koji je kupac uplatio vraća se u cijelosti.
U nekim državama obvezan je pisani upitnik o otkrivanju podataka o točnom stanju kuće od prodavatelja kupcu, iako se zakoni koji pokrivaju sva kršenja uvelike razlikuju. Neki zakoni o otkrivanju nekretnina uključuju povrat odvjetničkih pristojbi ako kupac mora tužiti prodavatelja zbog neslaganja između upitnika i stvarnog stanja nekretnine. Kućni pregled dobra je preventivna mjera za kupnju neispravne nekretnine, no kupac bi trebao imati licencu i angažirati ga kućni inspektor. Prodavatelj je možda potpisao papire u kojima se navodi da nekretnina nema ozbiljnih nedostataka, ali ti bi papiri mogli biti od nelicenciranog izvođača, a ne od ovlaštenog inspektora.