Pitka voda je voda koja je prikladna za konzumiranje ljudi i drugih životinja. Također se naziva pitkom vodom, u odnosu na njezinu namjenu. Voda može biti prirodno pitka, kao što je slučaj s netaknutim izvorima, ili je možda treba tretirati kako bi bila sigurna. U oba slučaja, sigurnost vode procjenjuje se testovima koji traže potencijalno štetne zagađivače.
Pitanje pristupa pitkoj vodi vrlo je važno. U razvijenim zemljama ljudi možda ne razmišljaju mnogo o izvoru svoje vode. U mnogim zemljama Prvog svijeta građani mogu otvoriti slavinu za svježu, pitku vodu koja također može biti obogaćena tvarima za zdravlje. Međutim, u zemljama u razvoju, a posebno u Africi, velik dio stanovništva nema pristup ispravnoj vodi.
Voda koja nije sigurna za piće može nositi bolesti i teške metale. Ljudi koji konzumiraju ovu vodu će se razboljeti, a postoji opasnost od smrti. Nažalost, čak i u područjima gdje se zna da voda nije sigurna, ljudi je ionako mogu piti iz očaja. Nedostatak pitke vode često je popraćen drugim propustima u sanitarnim uvjetima, kao što su otvorena kanalizacija i ograničeno odvoz smeća. Mnoga od ovih javnozdravstvenih problema utječu na siromašne više od bilo koga drugog.
Kontaminirana voda može se obraditi kako bi se pretvorila u vodu za piće. Jedan od najjednostavnijih načina za tretiranje vode je prokuhavanje. Kipuća voda možda neće ukloniti teške kontaminante, ali može neutralizirati većinu bakterija i virusa koji mogu biti prisutni. Voda se također može tretirati kemikalijama kao što je izbjeljivač, koji ponekad dolazi u obliku tableta za korištenje na terenu i kampiranju. Osim toga, voda se može pumpati kroz filter kako bi se uklonile čestice.
Budući da je kvaliteta vode važna, mnoge nacije nastoje zaštititi sigurnost svoje vode i povećati pristup pitkoj vodi. Neke zemlje imaju zakone koji reguliraju sigurnost vode, uz stroge kazne za onečišćivače. Ove nacije obično redovito testiraju vodu na zagađivače, čineći rezultate ovog ispitivanja dostupnim građanima na zahtjev. U zemljama u razvoju mnoge nevladine organizacije (NVO) rade na poboljšanju uvjeta kvalitete vode, zajedno s drugim osnovnim sanitarnim uvjetima.
Čak iu zemljama prvog svijeta, nakon velike katastrofe, pristup pitkoj vodi može biti ograničen. Ljudi u ovoj situaciji mogu tražiti pitku vodu u bojlerima tople vode i WC cisternama, a tu vodu trebaju čuvati za piće. Za kupanje i čišćenje često se može koristiti voda koja nije za piće. Držanje tableta za pročišćavanje pri ruci u kompletu za pripravnost na hitne slučajeve također je izvrsna ideja. Nakon velikih oluja i uragana građani bi trebali pričekati da se uvjere da je njihova voda pitka, u slučaju da su kanalizacijske cijevi puknule i zagadile vodoopskrbu.