Alelopatski organizam je organizam koji može proizvoditi kemikalije koje ometaju rast drugih organizama. Ovaj se izraz izvorno koristio posebno za biljke, ali istraživači su naučili da gljive, bakterije, alge i koralji također pokazuju alelopatska svojstva. Koristeći alelokemikalije, ti organizmi zapravo mogu oblikovati svoj okoliš.
Ovaj izraz dolazi od grčkog korijena koji znači “šteta”, a mnoge alelokemikalije su zapravo štetne. U klasičnom primjeru alelopatije na djelu, stablo oraha proizvodi kemikalije koje inhibiraju rast ispod stabla. Ljudi koji su vidjeli voćnjake oraha ili samostalna stabla oraha možda su primijetili da ništa ne raste izravno ispod stabla kao rezultat kemijskog izlučivanja iz oraha.
Biljke mogu koristiti alelopatiju da ubiju ili obuzdaju konkurenciju, osiguravajući da dobiju više resursa. U drugim slučajevima, alelopatija zapravo može biti korisna, promičući rast ili zdravlje na neki način. Na primjer, neven proizvode alelopatske kemikalije koje ih čine otpornima na insekte, što znači da druge biljke koje rastu oko nevena imaju koristi od tih kemijskih izlučevina iako ih one ne proizvode.
Istraživači su identificirali brojne alelopatske organizme i istražili kemikalije koje proizvode i njihove učinke. Ovo istraživanje je od posebnog interesa u području poljoprivrede, jer se alelopatske biljke mogu saditi ili izbjegavati, ovisno o situaciji, kako bi se povećali prinosi usjeva ili kako bi usjevi bili zdraviji. Na primjer, ekološki vrtlari koriste alelopatsko cvijeće koje suzbija kukce i korov umjesto pesticida i herbicida.
Biti svjestan alelopatske prirode nekih stabala i biljaka također je važan u uređenju okoliša. Neke se vrste ne mogu saditi zajedno ili se moraju pažljivo saditi kako ne bi ometale okolni krajolik. Stabla eukaliptusa, na primjer, imaju tendenciju potiskivanja rasta ispod sebe, što ih može učiniti neprikladnim za neke vrste vrtova, ili poželjnim u drugima.
Aleopatija je samo jedna metoda koju biljke imaju za oblikovanje okoliša oko sebe. Biljke se također natječu na druge načine, u rasponu od proizvodnje korijena koje grabi hranjive tvari prije nego što ih druge biljke uspiju dovesti do rasta na način koji zasjenjuje tlo, ograničavajući pristup sunčevoj svjetlosti i vodi za biljke koje rastu izravno ispod njih. Mnogi organizmi također mogu stvoriti simbiotske odnose koji su obostrano korisni. Biljke, gljive, alge i bakterije zapravo su poput malih vrtlara, stvaraju optimalne uvjete za uspjeh raznim tehnikama i aktivno mijenjaju krajolik oko sebe.