Koje su različite tehnike harfe?

Dvije glavne različite tehnike harfe su čupanje i udaranje, a obje se odnose na metodu koja se koristi za izradu nota na instrumentu. Ove dvije različite tehnike imaju pod-tehnike povezane s njima, a to su specifične metode izvođenja čupanja ili udarca. Različite tehnike harfe povezane s preciznom metodom kojom se čupaju žice uključuju tehniku ​​ksilo, tehniku ​​pince i tehniku ​​noktiju. Druge moguće tehnike harfe koje bi se mogle klasificirati kao podtehnike uključuju sviranje udaraljki i sviranje “pdlt”.

Harfe su žičani instrumenti, što znači da se šum proizvodi prebiranjem ili udaranjem žica na instrumentu u različitim kombinacijama kako bi se stvorila melodija. Tehnike čupanja zahtijevaju da prsti svirača dodiruju žice koje će se svirati prije nego proizvede note, ponekad doslovno savijajući žicu u pripremi. Udarne tehnike zahtijevaju da prsti igrača lebde iznad nota koje će svirati. Zvuk se proizvodi ili tako što trzajući prst otpušta žicu ili udarajući prst o nju.

Tehnike trzanja harfe prakticira većina svirača, posebice onih zainteresiranih za sviranje klasične glazbe. U ovoj metodi, čupanje pojedine note traje više vremena nego kod tehnika udaranja, ali čupanje je sustavnija metoda sviranja instrumenta. Također pruža mogućnost kontrole koliko je žica zategnuta prije nego što je otpuštena, što pronicljivim sviračima može dati kontrolu nad tonom i glasnoćom. Tehnika “ksilo” zahtijeva od svirača da stavi prste lijeve ruke na žicu i počupa desnom, stvarajući “iskakanje” note koja zvuči slično ksilofonu. Drugi primjer pod-tehnike čupanja je tehnika “pince”, štipanje žice s dva prsta koja se svira.

Striking je najrjeđa od dvije glavne tehnike harfe, a općenito je više prikladan za narodnu glazbu. Prednost ove tehnike je što su ruke slobodnije za kretanje po harfi nego kod tehnike čupanja. To znači da se žice često mogu svirati s više fluidnosti i udobnosti, jer prsti ne moraju hvatati žice prije sviranja nota. Podtehnika udaranja je tehnika “čavlima”, pri čemu se žice udaraju noktima svirača. Sviranje harfe blizu zvučne ploče naziva se “pdlt”, što proizvodi zvuk sličan gitari.