Filipendula je rod koji se sastoji od desetak cvjetnica. Biljke su porijeklom iz tople klime i stoga se nalaze na sjevernoj hemisferi. Neke popularne vrste uključuju F. vulgaris, F. ulmaria i F. rubra, s uobičajenim nazivima kapljičar, livada i kraljica prerije. U prošlosti se vjerovalo da je Filipendula Spiraea, rod drvenastih grmova koji se uglavnom nalaze u Aziji, ali novi dokazi sugeriraju da nisu tako blisko povezani. Biljke su prilično niske, dostižu maksimalnu visinu od 6.5 stopa (2 m), a cvjetovi su obojeni u kremaste i ružičaste nijanse.
Livada, poznata i kao dollof, ponos livade i livada, višegodišnja je biljka koja raste na vlažnom tlu na livadama; otuda i njegovo ime. Iako je porijeklom iz nekih dijelova Azije i Europe, uveden je i naturaliziran u Sjevernu Ameriku. Ima mnoge namjene, uključujući aromu piva, vina i octa. Zbog ugodnog mirisa, neki ga koriste za mirisanje svojih kuća. Svježi korijen dokazano je lijek protiv proljeva, a od cvjetova se može napraviti umirujući čaj koji može pružiti utjehu onima koji pate od prehlade ili gripe.
F. rubra je također ljekovita biljka, a porijeklom je iz Sjedinjenih Država. Raste u istočnim dijelovima zemlje, gdje je toplo i vlažno, često preferirajući sjenovita područja. Ova biljka se obično koristi u ukrasnim vrtovima.
Drop-wort, ili F. vulgaris, razlikuje se od ostalih uobičajenih vrsta u rodu po tome što preferira suhe pašnjake umjesto vlažnih područja. Ova biljka se obično nalazi u sjevernoj Aziji i većem dijelu Europe. Korijen trave može liječiti bubrežne bolesti i otopiti sluz za ublažavanje respiratornih problema.
Većina biljaka Filipendule preferira vlažno, ali dobro drenirano tlo, ali sve trebaju barem djelomičnu sjenu. Neke vrste, kao što je livada, mogu izdržati teško vrijeme, što ga čini lakom biljkom za uzgoj na otvorenom. Kada se uzgajaju dalje od svog izvornog staništa, ove biljke mogu zahtijevati tretman fungicidom kako bi se spriječio razvoj bolesti. Pčele su najvažniji oprašivači, iako im u tome pomažu i široki rasponi drugih oprašivača. Ove biljke ne sadrže nektar.
U povijesti su neke vrste iz roda Filipendula pronađene u starim ljudskim i životinjskim grobljima. Cvijeće je bilo pokopano s tijelima zbog ugodnog mirisa i izgleda ili zbog duhovnih uvjerenja. Tijekom 16. stoljeća cvijeće je često bilo razbacano po podovima kako bi se prevladale infekcije i mirisi te pružila udobnost onima koji hodaju po tvrdim podovima. Kraljica Elizabeta I. zbog ovih je čimbenika preferirala livadu od svih ostalih biljaka. U velškoj mitologiji, mađioničar i kralj stvorili su ženu koristeći livadsku slatku.