Oni koji su zabrinuti za mikroorganizme u pitkoj vodi mogli bi biti zainteresirani za ugradnju ultraljubičastog (UV) sustava za pročišćavanje vode, koji se također naziva UV filter za vodu. UV filter za vodu radi tako što zatvara UV lampu u prozirni rukav, obično izrađen od kvarca ili teškog stakla. Voda prolazi pored lampe i izlaže se UV zrakama. UV zrake djeluju na uništavanje mikroba koji su štetni ako ih ljudi konzumiraju, čime pročišćavaju vodu.
Korištenje UV filtera za vodu ima nekoliko prednosti u odnosu na druge sustave za pročišćavanje vode. Prvo, kemikalije se ne unose u vodu. Posljedično, okus, boja i pH vode ostaju nepromijenjeni i nema nusproizvoda koji izazivaju rak, kao što je to slučaj s klorom. Drugo, voda koja je obrađena UV zrakama nikada neće oštetiti sustave vodovoda ili septičke jame. Treće, instalacija i održavanje su jednostavni i jeftini. Četvrto, to je jedan od najučinkovitijih načina za ubijanje mikroba koji uzrokuju bolesti, poput virusa, bakterija, plijesni i algi. Peto, potrebno je vrlo malo energije za pokretanje UV filtera za vodu – otprilike istu energiju kao i za pokretanje žarulje od 60 W.
Glavna svrha UV filtera za vodu je ubijanje mikroba koji se nalaze u kontaminiranoj vodi. Na primjer, neki virusi, kao što su virus hepatitisa, enterični virus i virus koji uzrokuje legionarsku bolest, mogu preživjeti u vodi natopljenoj klorom. Međutim, ti isti virusi se odmah ubijaju kada prođu kroz UV sustav za pročišćavanje vode.
Održavanje UV filtera za vodu je jednostavno. Jednom godišnje potrebno je zamijeniti UV žarulju kako bi se osiguralo da sustav pročišćava vodu. Iako bi prozirni omotač koji okružuje UV žarulju trebao čistiti nekoliko puta svake godine, potrebno ga je zamijeniti samo ako je pokvaren.
Postoje i neki nedostaci korištenja UV sustava za filtriranje vode. Za početak, potrebna je struja za pokretanje UV lampe. U nekim zemljama trećeg svijeta, gdje bi UV sustav za pročišćavanje bio najpovoljniji, električni priključak možda neće biti dostupan. Također, kada voda prođe prije UV lampe, ona mora biti bistra i bez bilo kakvog sedimenta ili drugih molekularnih zagađivača ili će se stvoriti film koji će spriječiti UV zrake da ubiju mikrobe koji uzrokuju bolesti. Slijedom toga, u područjima gdje je voda najprljavija, voda se mora prethodno filtrirati. Konačno, ako UV filter za vodu ne radi ispravno jer je prljav ili pokvaren, rezultati bi mogli biti kobni za one koji konzumiraju vodu. UV zrake se ne vide golim okom, pa se može ugraditi složeniji brojač sati koji će izračunati kada treba zamijeniti UV lampu, čime se povećava cijena sustava.