Orkestarske igre koriste se u nastavi kako bi se pomoglo glazbenicima u učenju glazbenih koncepata, održavanju pozitivne atmosfere i motiviranju sudionika da učinkovito izvršavaju neglazbene zadatke kako bi se više vremena moglo posvetiti probama. Obično se koriste s djecom u dobi od tri do 18 godina. Igre mogu koristiti orkestralne instrumente ili se usredotočiti na čitanje notnih zapisa i teoriju glazbe.
Igre mogu, ali i ne moraju biti natjecateljske. U nekim slučajevima, orkestarske igre su jednostavno zabavan način za učenike da uče. U drugim je skupina podijeljena u timove ili se natjecanje odvija između učenika i instruktora.
Dobni raspon je faktor pri odabiru orkestarskih igara. Za malu djecu najbolji su izbor nenatjecateljske igre ili igre učenik-učitelj. Na primjer, instruktor može koristiti igru kako bi pomogao učenicima da razviju vještine držanja luka. Učenici pravilno hvataju svoje lukove i polažu ih na tetivu. Zatim, slijedeći učitelja, naklone se uz popularnu dječju pjesmu poput “The Itsy Bitsy Spider” ili “The Grand Old Duke of York”. Obje pjesme uključuju likove koji se penju gore-dolje.
Igre student-protiv-instruktor orkestra često se koriste za poboljšanje rutine u svim dobnim skupinama učenika. Na primjer, instruktor stvara rutinu za učenike koju treba dovršiti na početku svakog sata. To može uključivati slušanje glazbe, postavljanje stolica i stalka te vađenje instrumenata. Instruktor mjeri učenike, a ako brzo završe rutinu u određenom vremenskom razdoblju, možda tjedan ili mjesec, dobivaju nagradu. Nagrada može biti bilo što za što se učenici i učitelj slažu da je prikladno i motivirajuće.
Ponekad se orkestarske igre koriste za vježbanje glazbe. Instruktor može dati učenicima da se natječu jedni s drugima pojedinačno ili u timovima kako bi vidjeli tko može odigrati prolaz najviše puta bez greške. Za mlađe učenike, instruktor može dati pojedince ili grupe natjecati se tko može proizvesti najrazličitije zvukove na svojim instrumentima, dopuštajući učenicima da eksperimentiraju sa svojim instrumentom i njegovom kvalitetom zvuka.
Jedna vrsta notne igre koristi dvije palice na bijeloj ploči. Učenici su podijeljeni u dva tima, koji postavljaju jednu datoteku ispred ploče. Instruktor zaziva prste ili notu, a učenik izravno ispred ploče postavlja okrugli magnet na ispravno područje.
Teorija glazbe i orkestarske igre mogu se kombinirati s instrumentalnim igrama kako bi se pomoglo učenicima da razviju vještine i tehniku čitanja iz vida. Alternativno, instruktor može pozvati sve učenike da sjednu, držeći svoje instrumente, i pozivaju bilješke ili prikazuju flash kartice kako bi poboljšali čitanje iz vida. Za napredniju grupu, instruktor bi mogao prikazati odlomke glazbe za čitanje iz vida. Varijacija ove igre je identifikacija akorda, u kojoj instruktor pokazuje timovima akord i oni ga identificiraju. Sve dok notacija i teorija odgovaraju razini vještina učenika, gotovo svaki koncept može se prilagoditi u igricu.