Metronom je uređaj, mehanički ili elektronički, koji se koristi za održavanje stabilnog ritma za glazbenu praksu i sviranje. Metronomi dolaze u brojnim oblicima i veličinama, a većina se lako podešava da zadrže različite tempe. Ne koriste svi glazbenici metronome, a neki smatraju da je njihova upotreba u suprotnosti s osjećajem ili strašću koja se može izraziti u glazbi.
Potraga za radnim metronomom započela je otprilike jedno stoljeće nakon Galilejevih otkrića koja se odnose na njihala. Prvi pokušaji stvaranja metronoma bili su manje-više neuspješni. To je bilo zbog nerazumnih duljina potrebnih za održavanje čak i najsporijeg tempa, čineći brzi tempo nemogućim.
Godine 1812. Dietrik Winkel je bio prvi koji je počeo koristiti dvostruko ponderirana njihala kako bi stvorio uređaj vrlo sličan modernim mehaničkim metronomima. Johann Maelzel preuzeo je ove ideje i počeo proizvoditi prijenosni metronom, za koji je dobio patent 1816. Njegov dizajn je poznat kao Maelzel metronom. To se odražava u standardnoj notnoj noti “MM=40”, što je skraćenica od Maelzel Metronome.
Izvorno se na metronome gledalo kao na alat za precizno mjerenje tempa skladbe, a ne kao na pomoć glazbenicima da usklade određeni tempo. Mnogi smatraju da su ti rani metronomi bili prilično netočni, o čemu svjedoče vrlo velike brzine na nekim dijelovima tog vremena. Najpoznatije je to u nekim djelima Beethovena, koji je počeo koristiti metronom 1817., godinu dana nakon njegovog objavljivanja.
Rani metronomi bili su pokretani jednostavnim guranjem njihala ili korištenjem uređaja za navijanje kako bi ga održali napajanim dulje vrijeme. Pomicanjem malog utega gore ili dolje visak postavlja tempo ili sporiji ili brži. Nakon što su električni aparati postali uobičajeni 1930-ih, mnogi su metronomi počeli koristiti električne impulse za održavanje vremena, često osvjetljavajući malo svjetlo kako bi dali vizualni znak.
U 1980-ima, elektronički metronomi počeli su postajati sve češći, omogućujući više značajki i prilagodbu tempa i zvuka. Većina metronoma generira jednostavan “klik” na svakom taktu, a moderni metronomi također dodaju zvuk zvona na početku svakog novog takta. Neki elektronički metronomi – osobito oni koji se nalaze na računalima – omogućuju prilagodbu zvukova.
Metronom se često preporučuje studentima glazbe kao vrijedan alat koji im pomaže da nauče održavati ujednačen tempo. Ako je određeno glazbeno djelo teško, na primjer, glazbenik može doći u iskušenje da uspori dok ga svira; metronom će ga podsjetiti da održava dosljedan tempo. Neki glazbenici smatraju da vježbanje ili sviranje s metronomom stvara “mehanički” osjećaj glazbi, međutim, ostavljajući manje prostora za “ljuljanje” ili fleksibilnost. Osim toga, neke vrste glazbe ne mogu se svirati u ritmu metronoma.