Opera Lucia di Lammermoor je drama tragico u tri čina talijanskog skladatelja Gaetana Donizettija. Lucia di Lammermoor nastala je 1835. na libreto Salvadorea Cammarana. Priča o Luciji di Lammermoor temelji se na romanu Sir Waltera Scotta, Nevjesta iz Lammermoora, koji se i sam temeljio na istinitoj priči.
Premijera talijanske verzije Lucie di Lammermoor održana je u Napulju u Teatru San Carlo 26. rujna 1835. Alphonse Royer i Gustave Vaëz preveli su libreto na francuski, a Donizetti je promijenio postavku. Ova je verzija premijerno prikazana u Parizu u Théâtre de la Renaissance 6. kolovoza 1839.
Priča o Luciji di Lammermoor ima kompliciranu pozadinu. Edgarda, nasljednika dvorca Ravenswood i pripadajućeg imanja uzurpirali su Ashtonovi. Enrico Ashton, glava obitelji i Laird od Lammermoora, prokockao je obiteljsko bogatstvo, kao i doveo obitelj u nesiguran položaj zbog svojih političkih aktivnosti. Kako bi stekao saveznike i novac, planira svoju sestru Luciju udati za bogatog lairda po imenu Arturo. Ali Lucia i Edgardo već su zaljubljeni.
Kad se otvara prvi čin Lucije di Lammermoor, kapelan je potaknuo Enrica da ne prenagli u prisiljavanju Lucije na brak, budući da ona još uvijek tuguje za svojom majkom koja je nedavno umrla. Čuvši da je Edgardo, kojeg Enrico smatra neprijateljem, blizu, Enrico se zaklinje da će ga uništiti. Ispostavilo se da je Edgardo došao upoznati Luciju, koja ga čeka kraj fontane, gdje je vidjela duha ubijenog pretka Lammermoora. Kad Edgardo stigne, Lucijina pratilja, Alisa, drži stražu. Edgardo je pozvan da se bori, ali želi izliječiti svađu s Enricom prije nego što ode. Lucia ga nagovara da Enricu ne govori o njihovoj romansi. Razmjenjuju prstenje što smatraju brakom, a on joj obećava da će joj pisati.
U II činu Lucije di Lammermoor, Enrico i njegov sluga raspravljaju hoće li se Lucia protiviti braku s Arturom. Sluga je presreo sva Edgardova pisma, kao i krivotvorenje jednog tvrdeći da Edgardo voli drugu ženu. Dok sluga dočekuje Artura, Enrico uzima krivotvoreno pismo i odlazi Luciji, govoreći joj da želi samo dobro udanu. Ona odgovara da se već smatra Edgardovom ženom. Enrico joj daje krivotvorinu i zamjera joj šokiranu reakciju. On joj kaže da će on biti pogubljen ako se ne uda za Enrica i da će to biti njezina krivnja.
Kapelan kaže Luciji da su presretnuta sva njezina pisma Edgardu osim jednog, ali je on osigurao dostavu drugog. Misleći da Edgardo nije odgovorio, vjeruje da je Edgardo bio nevjeran, te također kaže Luciji da razmjena prstena nije ekvivalent braku. Potiče je da izvrši svoju dužnost spašavajući brata i tražeći nagradu na nebu.
Uvjerena od kapelana, Lucia potpisuje bračni ugovor, ali Edgardo iznenada ulazi. Kad je vidio ugovor, skida joj prsten i proklinje je. Arturo i Enrico mu naređuju da ode, ali Edgardo baca oružje i kaže da ne želi više živjeti.
U trećem činu Edgardo sjedi u dvorani i priželjkuje smak svijeta, kada Enrico ulazi likujući zbog Lucijinog braka, koji se upravo dogodio, i izaziva Edgarda na dvoboj. Scena se pomiče na svatove, koju prekida kapelan koji kaže da je, čuvši plač iz svadbene odaje, ušao i zatekao Artura mrtvog i Luciju s krvavim bodežom u ruci i tražeći zaručnika. Vjerujući da će se njezino vjenčanje s Edgardom uskoro održati, uđe luda Lucia.
Enrico se vraća i kapelan mu govori što se dogodilo i da je Lucijin um zakazao. Kada Enrico čuje da Lucia govori da je ona žrtva svog brata, obuzme ga krivnja. Kapelan kori slugu zbog ishoda njegovih postupaka.
U međuvremenu Edgardo čeka svoj dvoboj s Enricom, radujući se smrti. Sluge uđu i zazvone pogrebna zvona. Edgardo želi još jednom vidjeti Luciju, ali mu kapelan kaže da je mrtva. Edgardo se raduje susretu s njom na nebu i, unatoč pokušajima da ga obuzda, ubode se, misleći na Luciju dok umire.