Alarm za ugljični monoksid je uređaj prisutan u mnogim strukturama, posebice u kućama, koji se koristi za otkrivanje razine ugljičnog monoksida u zraku i za upozorenje stanovnika zgrade kada su razine ugljičnog monoksida opasno visoke. Ugljični monoksid može biti vrlo smrtonosan jer nema miris ni boju; neotkriva se bez pomoći alarma za ugljični monoksid ili nekog drugog oblika detektora. Kada se udiše, ugljični monoksid ulazi u krvotok i veže se na hemoglobin, protein koji se inače koristi za transport kisika. Ugljični monoksid sprječava vezanje kisika za hemoglobin, što rezultira neadekvatnom opskrbom kisikom do organa u tijelu. Korištenje alarma za ugljični monoksid jedna je jednostavna preventivna mjera koja uvelike smanjuje rizik od trovanja ugljičnim monoksidom.
Alarmi ugljičnog monoksida mogu se nabaviti jednostavno i uz minimalne troškove. Neke vlade, osobito na regionalnim razinama, čak zahtijevaju da se detektori ugljičnog monoksida ugrade u kuće tijekom izgradnje. Alarmne jedinice ne zahtijevaju gotovo nikakvo održavanje; neki imaju baterije koje je potrebno zamijeniti nakon pet godina ili više, dok se drugi mogu napajati iz električnog sustava zgrade. Za razliku od detektora dima, alarmi za ugljični monoksid ne moraju nužno biti postavljeni blizu stropa jer, za razliku od dima, ugljični monoksid ima približno istu gustoću kao i zrak i nastoji se ravnomjerno rasporediti po zraku. Neki detektori dima zapravo uključuju ugrađeni alarm za ugljični monoksid, uklanjajući potrebu za dva odvojena uređaja.
Postoji mnogo različitih metoda pomoću kojih alarm za ugljični monoksid može otkriti prisutnost ugljičnog monoksida u zraku. Neki sadrže sintetičku verziju hemoglobina; oglasi se alarm kada se na njega veže ugljični monoksid. Drugi sadrže elektrokemijske stanice koje reagiraju na promjene koncentracije raznih plinova u zraku. Poluvodiči se također ponekad koriste kao alarmi za ugljični monoksid, ali elektrokemijske ćelije imaju tendenciju da rade znatno bolje.
Važno je da alarm za ugljični monoksid može prenijeti prisutnost visoke razine ugljičnog monoksida stanovnicima građevine. Tradicionalna metoda za to uključuje glasan alarm, ali to ponekad može biti neučinkovito za teške spavače ili za osobe slabog sluha. U takvim slučajevima, alarm za ugljični monoksid može se bežično povezati sa stroboskopom ili s vibrirajućom podlogom unutar jastuka. Ove mjere koje se preklapaju osiguravaju da se može brzo odgovoriti na prijetnju od ugljičnog monoksida.