Što je Derris?

Derris je uobičajeni naziv koji se koristi za označavanje niza vrsta iz roda Derris i obitelji Fabaceae, također poznate kao obitelj graha ili mahunarki. Ove biljke nazivaju se i nazivima tuba ili korijen tube i otrovna loza. Derris biljke su penjačice koje sadrže otrovnu kemikaliju zvanu rotenon. Biljke se često uzgajaju zbog ovog otrova, koji se komercijalno koristi kao insekticid. Neke vrste biljaka Derris također se smatraju invazivnim korovima koji plijene drveće poput bagrema i eukaliptusa.

Ove biljke su često parazitske, koriste velika stabla kao domaćine, na koja se penju i istovremeno guše. Njihova loza može doseći duljinu do 52 stope (16 metara). Biljke derrisa imaju male, rijetke listove zvane letke koje su prekrivene sitnim dlačicama. Također obično imaju cvijeće, obično ružičaste ili bijele boje, koje se koristi za izradu svadbenih vijenaca u nekim dijelovima jugoistočne Azije. U divljini na lozama rastu i ovalni plodovi koji podsjećaju na jarko zelene mahune graška. Kada se komercijalno uzgajaju, biljke rijetko daju plodove.

Vinova loza derrisa potječe iz istočne i jugoistočne Azije, a divlja raste u Indoneziji, Burmi, Tajlandu, Kini i Indiji. Biljke se također uzgajaju iz komercijalnih razloga u mnogim od ovih zemalja, a također se uzgajaju za upotrebu kao insekticidi i pesticidi u Americi i dijelovima Afrike. Kada Derris raste u divljini, obično se nalazi uz ceste, obale rijeka ili na rubovima šumskih područja.

Otrov koji se nalazi u većini dijelova ove loze zove se rotenon, kemikalija koja se također nalazi u nizu drugih biljaka vinove loze, kao što su jicama i barbasco. Zbog činjenice da se ne apsorbira učinkovito kada se nanese na kožu ili proguta, ovaj toksin je relativno bezopasan za ljude, iako bi velika doza mogla biti potencijalno smrtonosna za dijete. Rotenon je opasan ili smrtonosan za mnoge vrste riba i insekata jer im oduzima energiju.

Zbog svoje učinkovitosti u ubijanju insekata, rotenon se često koristi kao insekticid. Također ga ponekad koriste ribari da ubiju ili privremeno imobiliziraju ribe i školjke. Tijela omamljenih ili mrtvih riba tada isplivaju na površinu vode, olakšavajući ribarima da ih unesu. Ova praksa korištenja otrova za ribolov nezakonita je u mnogim dijelovima svijeta zbog štetnih učinaka na okoliš.