Zvučna skulptura je svaka skulptura koja proizvodi bilo koju vrstu tona ili udaraljke. To također može značiti skulpturu inspiriranu zvukom, ali koja ne proizvodi. Rjeđe, pojam se odnosi na upravo suprotno – to jest, zvuk koji stvara skulpturu ili umjetničko djelo. Obje se smatraju suvremenim ili avangardnim u umjetnosti i glazbi.
Zvučne skulpture koje stvaraju tonove i udarne zvukove imaju samo jedan osnovni zahtjev. Ovo je izvor zvučne inicijacije ili nešto što tjera skulpturu da se uključi. Na primjer, umjetnik bi mogao dizajnirati složenu seriju cijevi koje zvižde kada zrak prolazi kroz njih. Izvor inicijacije može biti prirodni vjetar izvana, ventilator ili zrak koji prolazi kroz otvor spojen na klimatizacijski sustav. Osim toga, boja, veličina, srednji i cjelokupni dizajn zvučne skulpture u potpunosti ovisi o mašti umjetnika.
Kada zvučna skulptura ne udara i ne stvara tonove, već je inspirirana zvukom, umjetnik se suočava sa ogromnim izazovom prevođenja određenog zvuka u vizualni koncept. To je teško jer ono što vizualno pada na pamet kada osoba čuje određeni zvuk temelji se uglavnom na kulturi i individualnim iskustvima.
Skulptura stvorena zvukom u potpunosti se oslanja na principe vibracije, amplitude i frekvencije. Sav zvuk stvara zvučne valove koji fizički putuju kroz materiju. Ako je dostupna odgovarajuća amplituda i frekvencija, zvučni valovi mogu postati vidljivi kao kretanje materijala. Na primjer, umjetnik bi mogao uzeti vrlo mokru glinu na metalni lim i upotrijebiti zvučne valove da vibrira glinu u nasumični uzorak. Ovo je relativno nekomplicirana metoda kiparstva sa zvukom.
Umjetnik ima još jednu mogućnost kada je u pitanju zvučna skulptura stvorena zvukom. Može koristiti računalnu tehnologiju za upravljanje umjetničkim alatima ili slanje naredbi. Na primjer, mogao bi spojiti pumpe za boju na računalni sustav, mehaničke ruke za podešavanje i glazbenu tipkovnicu. Zatim je mogao koristiti računalni program za dodjelu određenih frekvencija svakoj pumpi i ruci za podešavanje. Umjetnik je tada mogao “slikati” svirajući bilo koju seriju tonova na tipkovnici. Na isti način, umjetnik može povezati računalo s laserima ili diodama koje emitiraju svjetlost tako da se one pale i gase kada su prisutne određene frekvencije ili amplitude.
Iako zvučne skulpture obje vrste potiču okvir kreativnosti, najčešće se nalaze u muzejima, ali se rutinski nalaze u suvremenim okruženjima kao što su poslovne zgrade. U nekim slučajevima umjetnici koriste ove skulpture kao način uključivanja zajednice. Na primjer, javnost bi mogla “igrati” zvučnu skulpturu, igrajući vitalnu ulogu u poučavanju javnosti o vrijednosti i dostupnosti glazbe i umjetnosti.