Obveza je dio glazbe koji skladatelj smatra vrlo važnim. Kada se u skladbi pojavi nota “obligato” ili “obbligato”, to znači da se označeni dio ne smije izostaviti niti mijenjati, jer je on ključan za skladbu. Suprotnost od obligato ili “obveznog” bila bi ad libitum, oznaka koja se koristi za označavanje da se relevantni dio može izmijeniti ili izostaviti kako bi odgovarao potrebama izvođača ili dirigenta.
Izraz je izveden od latinskog obligare, što znači “obavezati”. Na talijanskom se piše kao obbligato, a ovaj pravopis preferiraju mnogi glazbenici, ali “obligato” je također prihvatljivo, posebno među glazbenicima i skladateljima koji govore engleski. Kao što značenje ove riječi implicira, o obveznom dijelu kompozicije nije moguće pregovarati.
Povijesno gledano, glazbenici su često prilagođavali, mijenjali ili izostavljali dijelove glazbe, čineći obaveznu notaciju neophodnom za skladatelje koji su željeli zadržati određene dijelove svojih djela netaknutima. Iako bi se ljubiteljima moderne glazbe ovo moglo činiti čudnim, budući da se klasična glazba danas često izvodi onako kako je napisana, ova je praksa nekoć bila prilično uobičajena. Ovisno o djelu, izraz također može biti čvrst podsjetnik da ne samo da je glazba potrebna, već da se glazba treba izvoditi točno onako kako je napisana, s instrumentom za koji je napisana.
Osobito u baroknim skladbama uobičajeno je vidjeti oznake koje razlikuju obligato i basso continuo. Tipično, basso continuo bi trebao biti nenametljiva pratnja glavne melodije skladbe, a često ga improvizira glazbenik u izvedbi. Kada se koristi obligato notni zapis, to znači da je glazbenik imao specifičnu viziju harmonijske pratnje i želio bi da se glazbenici toga drže.
Budući da je sklonost mijenjanju klasične glazbe po želji izblijedjela, u nekim se krugovima pomaknulo i značenje pojma “obligato”. U nekim slučajevima, izraz se koristi u smislu suprotnom izvornom značenju, da označi dio skladbe koji je suvišan ili manje važan. Na primjer, skladatelj može ponuditi obveznu alternativu kompliciranom dijelu u glazbenom djelu za glazbenike koji se ne osjećaju dorasli originalnoj skladbi. Nepotrebno je reći da to može biti pomalo zbunjujuće, a također iritira neke klasične izvođače i skladatelje.