Kao što oni s prabakama i djedovima koji su dovoljno stari da se sjećaju mogu znati, kutija s ledom bila je preteča hladnjaka. Velika drvena kutija, često napravljena od hrastovine ili oraha, u ovaj je uređaj pohranjivala hranu koja se morala držati na hladnom, iako nije radila na rashladnoj tekućini. Nazvan je tako jer su zahtijevali blokove leda, baš kao i današnje hladnjače za kampiranje. Kinezi su navodno bili prvi koji su stvorili blokove leda oko 1000. godine prije Krista. Prije ledenice, ljudi su hranu hladili u špiljama prepunim snijegom ili ledom, u potocima, ili kasnije, u podzemnim podrumima obloženim slamom.
Tipična ledenica bila je otprilike veličine modernih hladnjaka, iako nešto kraća. Lice je imalo tri do pet vrata na šarkama, jedno manje i namijenjeno za ledeni blok. Unutrašnjost je bila obložena materijalom poput kositra, a za izolaciju je, između ostalih popularnih izbora, bilo pluta, morskih algi ili slame. Unutarnje žičane police držale su hranu.
U mnogim četvrtima u južnoj Kaliforniji 1920-ih još su svakog jutra viđali mljekara kako dolazi konjskom zapregom, dok je ledeni čovjek donosio blokove leda iz kamiona. Nije bilo neobično vidjeti djecu kako jure za kamionom leda kako bi bila nagrađena velikim komadićima leda koji nastaju prilikom rezanja bloka za isporuku. Čovjek leda koristio je hvataljke da bi zgrabio blok i obično ga je nosio preko ramena, prekrivenog kožnim omotom. Ušao bi u kuću i stavio je izravno u kutiju za led.
Pojava modernog hladnjaka bio je pomalo spor proces evolucije, koji je trajao više od jednog stoljeća. Počelo je s eksperimentima u hlađenju u 19. stoljeću, s nekoliko izumitelja koji su dali svoj doprinos na tom putu. General Electric je zaslužan za prvi hladnjak na motorni pogon 1911. godine, od kojih su dva prodana u Fort Wayneu, Indiana. Motori su bili odvojeni, bučni i pohranjeni na udaljenosti, primjerice u podrumu.
Nakon ovog modela slijedio je još jedan prelomni model – samostalna jedinica koju je Frigidaire ponudio 1923. Poboljšanja su se nastavila, a masovna proizvodnja započela je ozbiljno nakon Drugog svjetskog rata. Električni hladnjak bio je veliki luksuz kada si je obitelj konačno mogla priuštiti nadogradnju iz postojeće kutije za led.
Danas mnogi ljudi u svojim zlatnim godinama još uvijek nazivaju hladnjak kutijom za led. Iako su za neke pojmovi možda sinonimi, trgovci antikvarima cijene razliku. Kutija za led u dobrom stanju može se prodati za do 2,500 američkih dolara (USD) ili više, što je ironično usporedivo s cijenom nekih najprodavanijih hladnjaka.