Dobivanje poslužitelja iz poslovnih ili osobnih razloga može pomoći u automatizaciji procesa, povećanju pohrane podataka i poboljšanju mrežne snage, a postoji nekoliko savjeta za dobivanje pravog poslužitelja. Prilikom odabira poslužitelja korisnik treba pogledati operacijski sustav (OS) poslužitelja, jer će to odrediti koji se programi mogu koristiti na poslužitelju. Svaki poslužitelj je izgrađen s određenom brzinom podataka, a korisnik bi trebao odabrati poslužitelj koji odgovara njegovim ili njezinim podatkovnim potrebama. Toplina se proizvodi kada poslužitelj radi, tako da korisnik treba osigurati da područje određeno za držanje poslužitelja može izdržati toplinu. Odabir fizičkog ili virtualnog poslužitelja ima različite prednosti i nedostatke, a prije odabira potrebno je razmotriti oboje.
Baš kao i računalo, poslužitelj ima OS koji utječe na to koji se programi mogu koristiti u sprezi s poslužiteljem. Dva primarna OS koja se koriste s poslužiteljem su Windows® i UNIX®, ali postoje i mnogi drugi. Ako se poslužitelj neće koristiti zajedno s programima i koristit će se samo za pohranu, tada OS nije bitan.
Poslužitelj ima brzinu prijenosa podataka koja mu omogućuje obradu i premještanje podataka. Iako bi korisniku moglo biti privlačno dobiti najbržu brzinu prijenosa podataka, to nije uvijek najbolje pri odabiru poslužitelja. Korisnik bi trebao pogledati koliko podataka prenosi i dobiti brzinu prijenosa podataka koja odgovara toj potrebi. Dobivanje sporije brzine znači da se datoteke neće kretati dovoljno brzo, ali veća brzina znači da će korisnik potrošiti dodatni novac.
Kad bilo koji komad hardvera radi, proizvodi toplinu. Poslužitelj je mnogo veći i obično moćniji, pa ima tendenciju da proizvodi više topline od pisača ili računala. Prije nego što odabere poslužitelj, korisnik bi trebao provjeriti koliko se topline proizvodi – to bi trebao istaknuti list proizvoda poslužitelja. On ili ona bi tada trebali osigurati da prostorija u kojoj će poslužitelj biti pohranjen može podnijeti ovu toplinu.
Poslužitelj je obično veliki fizički model, ali postoji i virtualni poslužitelj, koji pohranjuje poslužiteljski program na računalo. Fizički poslužitelj je mnogo veći i proizvodi više topline, ali je samostalan. To znači, ako se jedan poslužitelj ruši, ostali nisu pogođeni. S virtualnim poslužiteljem lakše je povećati veličinu i dodati nove poslužitelje, ali ako dođe do pada hardvera, svi će virtualni poslužitelji pasti odjednom. Korisnik bi trebao odvagnuti ove prednosti i nedostatke prilikom odabira vrste poslužitelja.