Neuro-lingvističko programiranje (NLP) je opći pristup modeliranju ljudskog ponašanja, potpomaže osobni rast i pomaže u komunikaciji. Razvijen je ranih 1970-ih kao skup tehnika izvedenih iz ponašanja uočenih kod učinkovitih psihoterapeuta, a od tada je generaliziran i korišten u širokom rasponu polja. Pojam se odnosi na tri područja koja NLP smatra da rađaju subjektivno iskustvo: um, jezične obrasce i programiranje koje organizira naše percepcije i misli.
Definiranje NLP-a je donekle teško, jednostavno zato što se može koristiti na mnogo različitih načina. To je u osnovi način pristupa osobnom razvoju, a može se proširiti na poboljšanje međuljudskih vještina. NLP se često smatra tehnologijom – a ne znanošću – jer se usredotočuje na ono što funkcionira, a ne na pokušaj iznalaženja sveobuhvatne teorije. U biti, ima za cilj pružiti praktičarima skup alata pomoću kojih mogu živjeti bogatijim, punijim životima, oslanjajući se na opažena ponašanja drugih kako bi zaključili što bi to moglo biti.
NLP tehnike se obično podučavaju kroz radionice, od kojih se svaka fokusira na određeni „alat“ za sretniji život. Ove radionice osmišljene su na temelju pretpostavke da postoje mnogi načini razmišljanja i življenja koji se mogu generalizirati na veliku grupu ljudi, te da umjesto da godinama radite na pronalaženju lakšeg načina da se nešto učini, metode se jednostavno mogu prenijeti u racionalan način kako bi ljudi mogli odmah imati koristi od njih. Tehnike koje se podučavaju mogu uključivati stvari kao što su kako jasnije komunicirati s drugim ljudima, kako steći bolje razumijevanje motivacije ljudi i kako promijeniti neke ključne aspekte vlastite osobnosti.
NLP je bio pod jakim utjecajem filozofije New Agea iz kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih, koja se usredotočila na povećanje individualnog potencijala, a ne na pokušaj iznalaženja univerzalno istinitog i objektivno dokazivog skupa učenja. Iako je to za mnoge povećalo privlačnost NLP-a, mnoge je grupe – poput mainstream poslovnog svijeta – učinilo nešto opreznijim da ga prihvate, budući da postoji percepcija NLP-a kao metodologije koja je “dirljiva”. NLP često kritiziraju skupine unutar znanstvene zajednice, koje u svojim tvrdnjama ovu metodu vide kao neutemeljenu, s malo ili nimalo empirijskih dokaza koji bi to poduprli. Većina unutar NLP zajednice odgovara da NLP nema namjeru da bude znanost ili da predstavlja statističke istine – radije, treba pokazati ljudima neke osobne tehnike za koje su drugi subjektivno pronašli kako bi poboljšali svoje živote.