Saksofon od bambusa vrlo nalikuje na gramofon, ima cilindrični provrt s osam rupa na vrhu i jednom ispod, koju svira palac, koji proizvode različite note kada ih prsti prekriju. Također je malen poput rekordera, dugačak je oko 12.5 inča (31.75 cm) i kao takav se često naziva džepnim saksofonom. Jednu ranu verziju prvog saksofona od bambusa razvio je 1970-ih na Havajima, u Sjedinjenim Državama, Brian Whittman kao alternativu tradicionalnoj inačici limenog instrumenta, a nazvana je xaphoon. Izrađen je slično chalumeauu, drvenom puhačkom instrumentu koji potječe iz doba kasnog baroka u 18. stoljeću. Od svog izuma, instrument je postao popularan u mnogim zemljama, uključujući Jamajku, Etiopiju, Indoneziju i Argentinu.
Bambus se koristio za izradu raznih instrumenata zbog svoje šuplje unutarnje stabljike, što ga čini dobrim materijalom za izradu puhačkih i udaraljki. Saksofon od bambusa napravljen je od bambusa, koji je vrsta biljke koja pripada obitelji Poaceae. Bambus se također koristio za izradu različitih bambusovih flauta, kao što su jinghu i xiao, te aboridžinski didgeridoo kao zamjena za drvo eukaliptusa.
Postoji nekoliko razlika između saksofona od bambusa i mjedenog saksofona, uključujući oblik otvora. Provrt je unutarnja komora instrumenta kroz koju prolazi zrak. Saksofon od bambusa ima cilindrični provrt, s promjerom koji ostaje isti cijelom dužinom, dok mjedeni saksofoni imaju konusne rupe koje počinju s malim promjerom na vrhu i postupno se povećavaju u promjeru duž duljine. Unatoč tim razlikama u obliku, oba proizvode sličan zvuk.
Godine 1846. prvi saksofon stvorio je Adolphe Sax i član je obitelji drvenih puhača. Kada se zrak upuhuje kroz usnik saksofona, trska pričvršćena na nju vibrira stvarajući zvuk. Različiti zvukovi ili note proizvode se pritiskom na tipke, koje su smještene duž mjedene površine instrumenta. Instrument je popularan u različitim stilovima glazbe, uključujući blues i jazz, i može proizvesti tonove koji su glatki ili oštri.