Računalni terminal je hardver koji se koristi za unos, dohvaćanje i prikaz elektroničkih podataka. Iako mnogi ljudi misle o modernom stolnom ili prijenosnom računalu koje se nalazi na radnoj stanici kao o terminalu, ovi uređaji su samo najnoviji tipovi terminala koji su se koristili tijekom godina. Pojavom računala 1940-ih i 1950-ih, koncepta radne stanice koji je omogućio unos informacija u bazu podataka, kao i dohvaćanje informacija na temelju upita, nastao je izvorni koncept računalnog terminala.
Jedan od najranijih primjera ove vrste elektromehaničkog hardvera bio je obični teleprinter. Dok su se razne marke i modeli donekle razlikovali u dizajnu, većina je uključivala tipkovnicu koja je uvelike nalikovala na pisaći stroj. Ova stanica za tipkanje bila je spojena na računalni sustav koji je sadržavao pohranjene podatke. Korištenjem tipkovnice za unos upita, a zatim pritiskom na određenu tipku za početak pretraživanja, sustav bi locirao odgovor, a zatim bi ispisao odgovor na papiru s pribadačem koji koristi teleprinter. Terminali ovog tipa stekli su popularnost u mnogim izdavačkim i medijskim tvrtkama tijekom 1950-ih, budući da je korištenje tih elektroničkih mozgova za provođenje provjera činjenica pomoglo tim tvrtkama da stalno ažuriraju i održavaju ogromne količine informacija o svim vrstama podataka.
Većina ovih ranih uređaja zahtijevala je korištenje bušenih kartica za dodavanje informacija u bazu podataka. Bušene kartice su napravljene korištenjem opreme za perforiranje male pravokutne kartice na određenim točkama duž tijela kartice. Svaka kartica je uvučena u utor na terminalu, omogućujući sustavu da pročita karticu i pretvori informacije u elektroničke podatke koji su potom pohranjeni u memorijske banke sustava. Sustav bi tim pohranjenim podacima pristupio kada bi se postavio upit, preveo podatke natrag na zajednički jezik i koristio jedan ili više teleprintera za ispis odgovora.
S tehnološkim napretkom 1970-ih i 1980-ih, koncept računalnog terminala počeo se donekle mijenjati. Umjesto malog broja terminala spojenih na mainframe, nastala je ideja o mreži stolnih veza putem središnjeg poslužitelja. Do 1990-ih, radne stanice u mnogim tvrtkama više nisu bile opremljene uređajima poput pisaćih strojeva, već su imale tvrdi disk, monitor i tipkovnicu koji su bili dovoljno mali da stanu na tipičan radni stol. U nekim slučajevima, ovi noviji terminali uključuju i pisač, iako su se mnoge tvrtke odlučile koristiti jedan pisač za servisiranje nekoliko terminala odjednom. Kako je tehnologija nastavila poboljšavati elektroničke funkcije ovih novijih sustava, pojedinačni pisači na pojedinačnim radnim stanicama postali su češći.
Danas računalni terminal omogućuje korisniku ne samo povezivanje s podacima spremljenim na tvrdom disku ili podacima pohranjenim na zajedničkom poslužitelju unutar tvrtke, već i s mnoštvom informacija koje se nalaze na Internetu. Ova suvremena konfiguracija terminala nastavlja se mijenjati. Napredak tehnologije sada omogućuje korištenje prijenosnih računala, pa čak i nekih ručnih uređaja za daljinsko povezivanje s bazama podataka, unos i dohvaćanje podataka i općenito obavljanje svih zadataka koji su nekada bili mogući samo u uredskom okruženju.