Skupno geokodiranje koristi se za pronalaženje geografskih koordinata koje odgovaraju tekstualnim identifikatorima, kao što su adrese ili telefonski pozivni brojevi, za dane lokacije. Rezultirajuće koordinate često se koriste u programima za mapiranje i geografskom označavanju. Iako se geokodiranje može izvoditi jednu po jednu adresu, programi za grupno geokodiranje čine mnogo bržim i lakšim pretvaranje velikog broja adresa ili drugih tekstualnih identifikatora u geografske koordinate istovremeno.
Dostupno je nekoliko softvera i web-based programa za geokodiranje, neki besplatni. Većina zahtijeva od korisnika da ručno unese sve željene lokacije, a zatim – nakon što korisnik uputi program da se pokrene – on pretvara informacije u geografske koordinate, općenito zemljopisnu širinu i dužinu. Neki programi također su sposobni za obrnuto geokodiranje, koje uzima geografske koordinate — dohvaćene iz Globalnog sustava pozicioniranja (GPS), na primjer, i pretvara ih u adresu ili drugi oblik identifikacije.
Koordinate zemljopisne širine i dužine najčešći su rezultat geokodiranja, ali postoji dosta sustava geokodiranja. Ovisno o namjeravanoj upotrebi koordinata, drugi izlazni formati mogu biti poželjniji. Sa softverom za mapiranje zemljopisnih informacijskih sustava (GIS), često se koriste koordinatni sustavi Univerzalnog poprečnog Mercatora (UTM) ili koda prirodnog područja (NAC), tako da korisnik može željeti geokodirane podatke u UTM ili NAC koordinatama. Mrežne ćelije četvrtine stupnja (QDGC) i C-kvadrati uobičajeni su sustavi za prostorno indeksiranje, što je korisno za mapiranje geografskih statistika, kao što je gustoća naseljenosti.
Geografske koordinate se obično mogu uvesti u GIS program u obliku tekstualne datoteke, a program je u stanju locirati točke na karti, sve dok su u ispravnom koordinatnom sustavu. Podaci dobiveni iz paketnog programa za geokodiranje imaju brojne namjene u GIS-u. Na primjer, koordinate bi mogle biti sve točke unutar određenog područja u kojima je otkriven određeni zagađivač. Korištenjem geokodiranih podataka, drugih prostornih informacija i alata dostupnih u GIS programu, tada bi se mogli odrediti najvjerojatniji izvori onečišćujuće tvari.
Druga upotreba koordinata dobivenih geokodiranjem je geografsko označavanje ili dodavanje geografskih informacija metapodacima medijskih datoteka. To često ima oblik obrnutog geokodiranja. Na primjer, neke digitalne kamere mogu se povezati s ručnim GPS uređajem. Skupno geokodiranje može se koristiti za pretvaranje koordinata koje je zabilježio GPS u adresu ili naziv mjesta, čime se identificira mjesto na kojem je snimljena svaka slika s te kamere.