Brisanje datoteka je praksa uklanjanja datoteka s uređaja za pohranu računala. Neki korisnici brišu datoteke jer im više nisu potrebne ili imaju više kopija podataka, dok drugi brišu datoteke kako bi izbrisali povjerljive podatke i poboljšali sigurnost. Iako je brisanje datoteke obično namjerno, problemi se mogu pojaviti kada netko slučajno izbriše datoteku. Svaki operativni sustav ima svoj način brisanja datoteka, pa se mora razmisliti kako najbolje izbrisati datoteku na temelju razloga brisanja. Obrisane datoteke često se mogu vratiti alatima trećih strana, što izaziva dodatne sigurnosne brige.
Razlozi za brisanje datoteka mogu uključivati potrebu za oslobađanjem prostora na disku, uklanjanje datoteka koje su zaražene virusima, uklanjanje zastarjelih verzija programa i uklanjanje osjetljivih podataka prije nego što se riješite uređaja za pohranu. Iako korisnici obično sami brišu datoteke, operativni sustav i njegovi programi također brišu datoteke u pozadini računala. Neki primjeri ovog pozadinskog brisanja uključuju web-preglednik koji je konfiguriran da izbriše svoje privremene datoteke kada korisnik zatvori aplikaciju i datoteke swap i stranica operacijskog sustava, koje operativni sustav neprestano briše i prepisuje.
Kada netko izbriše datoteku ili mapu s tvrdog diska računala, podaci obično ne nestaju u potpunosti bez upotrebe alata za brisanje diskova treće strane. Operativni sustav obično prvo premješta datoteku u svoj smeće ili koš za smeće, što je mapa koja sadrži izbrisane stavke za mogući oporavak. Iako je ovaj koncept koristan kada netko slučajno nešto izbriše, može stvoriti sigurnosni problem ako korisnik ne isprazni sadržaj mape. Datum još uvijek ne nestaje u potpunosti nakon što se mapa isprazni zbog načina na koji računalni datotečni sustavi rade. S vremenom se više datoteka zapisuje preko izbrisanih podataka, ali ostaci datoteka ostaju i često se mogu oporaviti pomoću računalne forenzike ili programa za oporavak podataka.
Najbolje rješenje za sigurno brisanje datoteka je korištenje metode sigurnog brisanja. Najčešća metoda uključuje prepisivanje diska jednom ili više puta u nulama i jedinicama, što nasumične podatke stavlja na uređaj za pohranu. Što se više puta disk prepiše, to se više smanjuje šansa da netko može oporaviti podatke. Ako je brisanje datoteka pogona toliko kritično da ne smije biti šanse za oporavak, fizičko uništavanje diska pomoću vatre ili uništavanja može biti najbolje rješenje.