Trodimenzionalno (3D) mjerilo u računalnoj grafici je jedan ili više testova koji se izvode na grafičkoj kartici ili hardveru za grafičko ubrzanje kako bi se pokazale maksimalne mogućnosti hardvera. Testovi se mogu izvesti pomoću namjenskog softvera za benchmarking ili se mogu izvesti u stvarnom okruženju mjerenjem performansi unutar stvarne aplikacije koja nije nužno dizajnirana kao 3D mjerilo. Postoje mnoge vrste benchmarking testova, u rasponu od što bržeg prikazivanja više složenih geometrijskih objekata do čitanja, pisanja i kopiranja podataka iz grafičke memorije na grafičkoj kartici te provjere brzine i točnosti. U mnogim slučajevima, 3D mjerilo uključuje testiranje stvarnog grafičkog hardvera u sustavu i veze između središnje procesorske jedinice (CPU), jedinice s pomičnim zarezom (FPU) i, ponekad, primarne memorije s slučajnim pristupom (RAM) sustava, sve od kojih može utjecati na konačnu brzinu renderiranja.
Jedna svrha 3D mjerila je testiranje sposobnosti računalnog sustava naviše kada se koristi za renderiranje 3D grafike. Postoji niz različitih tipova 3D grafičkih aplikacija od kojih se svaka može osloniti na različite skupove značajki, tako da namjenski program za 3D mjerilo obično testira što više različitih funkcija. Međutim, numerički rezultati ovih testova nisu uvijek korisni, jer su neobrađeni brojevi – kao što je koliko se vektora može transformirati u sekundi – relativno besmisleni u određivanju performansi u stvarnom svijetu. Neki programi za usporedbu, međutim, izračunavaju ukupnu ocjenu tako da svi računalni sustavi koji koriste isti softver mogu usporediti rezultate kako bi vidjeli kako se jedna postavka sustava uspoređuje s drugom. Ove ocjene mogu biti korisne i ponekad se koriste u profesionalnim recenzijama proizvoda, iako također mogu biti zavaravajuće, osobito ako se neke od značajki koje doprinose ocjeni rijetko ili nikad ne koriste u stvarnim aplikacijama.
Alternativni način za izvođenje 3D mjerila je korištenje programa iz stvarnog svijeta kao što je video igra ili softver za renderiranje koji intenzivno koristi 3D grafiku. Ovi programi općenito imaju neki način da pokažu broj prikazanih sličica u sekundi. Postavljanjem svih opcija renderiranja na njihove postavke maksimalne kvalitete, broj sličica u sekundi može djelovati kao referentni rezultat za usporedbu s različitim postavkama ili različitim sustavima koji koriste isti program. Međutim, korištenje programa iz stvarnog svijeta za benchmarking općenito ne pristupa svim značajkama grafičke kartice i možda neće predstavljati potpunu procjenu sposobnosti kao što bi to činio namjenski program za usporedbu.
U većini slučajeva, 3D benchmark softver za izvođenje testova koristi određeni operativni sustav i određenu grafičku biblioteku i upravljačke programe. Mnogi operativni sustavi i upravljački programi redovito se ažuriraju, tako da rezultati benchmarkinga obično nisu usporedivi između različitih verzija softvera. Osim toga, ovisno o upravljačkim programima i vrsti instaliranog grafičkog hardvera, rezultati referentne vrijednosti iz jedne vrste grafičke biblioteke, kao što je OpenGL®, mogu se znatno razlikovati od druge, kao što je DirectX®, čak i na istom računalnom sustavu.