U svijetu rock and rolla, malo koji drugi gitarist može biti zaslužan za revoluciju u sposobnostima gitare i rock zvuka općenito, nego Jimmy Page. Rođen i odrastao u Engleskoj, Jimmy Page je postao glavni studijski glazbenik tijekom 1960-ih, svirajući s mnoštvom bendova i glazbenika koji su žudjeli za solidnim, talentiranim gitaristom za svoje ploče. Nakon što je Page je izbrusio svoje glazbene vještine u studijskom okruženju, pozornica je bila postavljena za njegovu vlastitu glazbenu kreaciju, revolucionarni rock bend Led Zeppelin.
Izvorno, Jimmy Page je svirao s već etabliranim britanskim rock/psihedeličnim bendom, The Yardbirds, udruživši se s gitaristom Jeffom Beckom. Bend je imao umjereni uspjeh, ali je počeo nagli pad nakon što je Beck napustio bend. Kako bi nastavio s turnejom, Jimmy Page je doveo vokala Roberta Planta, basistu Johna Paula Jonesa i bubnjara Johna Bonhama. Novoreformirani bend, pod kreativnim vodstvom Jimmyja Pagea, završio je tu turneju i na kraju promijenio ime u Led Zeppelin, izdavačku kuću koju je izvorno skovao John Entwistle iz The Who.
Sa svojom novom postavom i mnoštvom ideja za budućnost benda, Jimmy Page je preuzeo kreativno vodstvo na svim sljedećim albumima Led Zeppelina. Revolucionarni rock and roll glazbenik, Page se počeo baviti novim zvukovima i elektronskim efektima, kao što je obrnuta kaseta koja je u biti preokrenula note odabrane na gitari. Iako je diskutabilno tko je izumio ovu tehniku, Page je u intervjuima polagao pravo na njezino otkriće i implementaciju.
Jedna tehnika koju Jimmy Page nije izmislio, ali je svakako proslavio, bila je njegova praksa sviranja gitare pomoću violinskog gudala, što je stvorilo jedinstven zvuk koji se u prošlosti nije često čuo na rock and roll pločama. Također je bio poznat po korištenju gitare s dvostrukim vratom, koju smo čuli na poznatim snimkama poput “Stairway to Heaven”. Iako je zasigurno bio iznimno eksperimentalan glazbenik, Jimmy Page je nastojao stvoriti zvuk koji kombinira elemente već etabliranih žanrova kao što su blues, rock, folk i jazz, stvarajući tako zvuk kakav svijet rock and rolla prije nije čuo. U velikoj je mjeri uspio u tom pothvatu.
Zvuk s potpisom Jimmyja Pagea proizlazi iz njegove opreme: gitara Gibson Les Paul svirala je uz Marshallovo pojačanje. Koristio je razne efekte, kao što je wah pedala, kako bi također stvorio svoj prepoznatljivi zvuk. Za svoju gitaru s dvostrukim vratom obično je koristio Gibson 1275 koji je imao tijelo slično Gibson SG, ali s dva vrata, jednim tipičnim sa šest žica, a drugim s dvanaest žica.
Pageov utjecaj na Led Zeppelin oslabio je 70-ih godina kada je njegova upotreba droga počela utjecati i na njegov kreativni učinak i na njegovo fizičko i mentalno zdravlje. Imao je manje kreativnog doprinosa na studijskim albumima Led Zeppelina jer je sve više vremena provodio uz kokain i heroin. Godine 1980. bubnjar Led Zeppelina, John Bonham, umro je nakon danonoćnog opijanja, gušeći se povraćanjem dok je spavao. Nedugo nakon toga, Jimmy Page je napustio svoju naviku droge, ali Led Zeppelin se već raspao kao rezultat Bonhamove smrti. Unatoč ovom skraćenom kraju, Jimmy Page je i dalje bio poznat kao plodan gitarist i kao inovativni glazbenik, kombinirajući tehnološka dostignuća i temeljito razumijevanje glazbenih žanrova kako bi stvorio revolucionarni zvuk u rock and rollu.