Inkrementalno sigurnosno kopiranje vrsta je strategije koju često biraju administratori informacijske tehnologije, vlasnici kućnog poslovanja i korisnici osobnih računala kako bi sačuvali postojanje i integritet podataka. Kada se sigurnosno kopiraju samo promjene koje su se dogodile u datotekama s korisničkim podacima ili datotekama koje čine sustav, to se naziva inkrementalna sigurnosna kopija. Promjene su “inkrementi”. Ovo je oblik kontinuirane zaštite podataka kako bi se moglo izvršiti obnova sustava u slučaju kvara sustava i slučajnog brisanja podataka. Obnavljanje sustava omogućeno je korištenjem medija na kojem su pohranjene kopije potrebnih podataka implementacijom strategije inkrementalnog sigurnosnog kopiranja.
Datoteke koje se mijenjaju na sustavu mogu biti one koje se proizvode programima. Na primjer, kada netko napiše i spremi pismo pomoću softvera za obradu teksta, on ili ona stvara ono što je općenito poznato kao korisnički podaci ili korisničke datoteke. Promjene se također mogu izvršiti u datotekama koje čine sam operativni sustav, kao i u datotekama softverskih programa koji se pokreću pod njim. Iako bi strategiju inkrementalnog sigurnosnog kopiranja mogao odabrati netko tko je odgovoran za kontinuiranu zaštitu podataka, ona se gotovo uvijek kombinira s periodičnim izvođenjem potpune sigurnosne kopije sustava.
Administratori srednjih do velikih sustava obično odlučuju napraviti dnevnu inkrementalnu sigurnosnu kopiju kako bi sačuvali podatke koji su se promijenili ili koji su stvoreni, zajedno sa tjednom sigurnosnom kopijom cijelog sustava. Postoje različite verzije ove vrste strategije, a svaka verzija ima prednosti i nedostatke. Jedna verzija uključuje da svaka inkrementalna sigurnosna kopija upućuje na izvorni puni sustav tako da bi obnova sustava zahtijevala samo medij koji sadrži cijeli sustav i najnoviju inkrementalnu sigurnosnu kopiju. Ako se podaci sigurnosno kopiraju na trake, to bi značilo rad sa samo dvije trake za oporavak od kvara sustava. Nedostatak ove verzije inkrementalne sigurnosne kopije općenito se vidi u sustavima koji se intenzivno koriste u kojima postoje brojne datoteke koje mogu biti vrlo velike.
Druga verzija ove vrste strategije sigurnosnog kopiranja uključuje da se inkrementi upućuju na prethodne inkremente umjesto na cijeli sustav. Iako ova strategija zahtijeva manje vremena jer ima manje podataka o svakoj odabranoj vrpci ili vrsti medija za sigurnosnu kopiju, nije bez nedostataka. Potpuna obnova sustava zahtijevala bi rad s više od dva skupa podataka. To bi zahtijevalo pokretanje svakog skupa korisničkih datoteka, sistemskih datoteka i svih promjena na njima nakon gubitka podataka.