Rast upotrebe i popularnosti interneta doveo je do odgovarajućeg porasta tehnologija praćenja. Roditelji mogu pratiti korištenje weba svoje djece, poslodavci mogu pratiti gdje njihovi zaposlenici provode vrijeme online, a vlasnici web stranica mogu vidjeti koliko posjetitelja njihove stranice privlače i odakle ti posjetitelji dolaze, između ostalog. Davatelji internetskih usluga mogu pratiti koliko propusnosti koriste njihovi korisnici, a vlasnici autorskih prava redovito prate i identificiraju pojedince koji dijele zaštićena djela na mreži. Praćenje interneta u ove i druge svrhe postalo je relativno uobičajeno, a metoda za praćenje postoji koliko i razloga za praćenje.
Praćenje kojim pojedinačnim web stranicama korisnik pristupa jedna je od najčešćih metoda praćenja interneta. Praćenje web stranice obično se postiže softverskim programom instaliranim na razini mreže ili osobnog računala. Program će čuvati predmemoriju ili zapisnik svih stranica posjećenih u bilo kojoj sesiji pregledavanja. Većinu vremena ovo praćenje prolazi potpuno neotkriveno i uopće ne ometa korisničko iskustvo.
Poslodavci obično koriste softverske alate za praćenje interneta u radnim okruženjima. Praćenje omogućuje tvrtkama da prate gdje zaposlenici provode svoje vrijeme i da prate pristupaju li zaposlenici neprikladnom ili ilegalnom sadržaju s radnih računala. Roditelji često koriste sličan softver za praćenje interneta na kućnim računalima kako bi identificirali sve stranice kojima su njihova djeca pristupila. Većinu vremena softver za nadzor također se može postaviti tako da blokira pristup određenim stranicama. Ovo je korisno za roditelje koji žele spriječiti malu djecu da posrću u grafički sadržaj na internetu, kao i za poslodavce koji žele zadržati svoje zaposlenike podalje od osobno orijentiranih stranica poput e-pošte i društvenih mreža tijekom radnog dana.
Međutim, ne provodi se svo praćenje na lokalnoj razini. Mnoge metode praćenja interneta usmjerene su na prepoznavanje posjetitelja web-mjesta, što se obično postiže na razini web-mjesta. Vlasnik web stranice može instalirati uređaje za praćenje na samoj web stranici koji će pratiti broj posjetitelja, podrijetlo tih posjetitelja i gdje su ti posjetitelji otišli dalje, a sve to bez instaliranja bilo čega na računalo posjetitelja. Većinu vremena praćenje prometa web stranice postiže se praćenjem adrese internetskog protokola (IP).
Kada se računalo spoji na Internet, dodjeljuje mu se jedinstvena IP adresa. IP adresa identificira računalo prema geografskoj lokaciji i davatelju internetskih usluga, ali nikad po imenu. Kako bi se saznao identitet vlasnika IP adresa, obično se relevantnom pružatelju internetskih usluga mora predočiti sudski nalog.
Vlasnici autorskih prava često prate posjetitelje različitih peer-to-peer stranica za preuzimanje, prateći razmjenu podataka za zaštićene datoteke. Većina datoteka s filmovima i pjesmama zaštićena je međunarodnim autorskim pravima, a njihovo dijeljenje na mreži bez dopuštenja na mnogim je mjestima nezakonito. Vlasnici sadržaja koji mogu pratiti koje su IP adrese povezane s navodnim ilegalnim preuzimanjima često koriste te informacije za kazneni progon pojedinaca zbog kršenja autorskih prava.
Međutim, nije svako praćenje interneta legitimno. Cyber kriminalci i operateri špijunskog softvera često prate kretanje web korisnika na mreži kako bi poslužili reklame, ukrali lozinke i izgradili profile identiteta. Velik dio ove vrste praćenja događa se putem kolačića, koji su mali paketi informacija koji se potajno preuzimaju na računala korisnika.
Praćenje interneta također se može koristiti kao sredstvo za praćenje korištenja interneta. Davatelji internetskih usluga obično postavljaju ograničenja na količinu propusnosti koju pretplatnici mogu koristiti u bilo kojem mjesecu bez plaćanja naknade za prekoračenje. Davatelji određuju koji su korisnici prešli praćenjem korištenja propusnosti tijekom vremena. Kako bi izbjegli kazne, pojedini pretplatnici će često instalirati softverska mjerila za praćenje internetske širine pojasa koju su koristili.