Trodimenzionalni (3D) graf je čin korištenja računalnog programa za iscrtavanje rješenja jednadžbe u virtualnom 3D prostoru kako bi se rezultati mogli vizualno analizirati. Postoji niz namjena za 3D grafiku u znanosti i inženjerstvu, kao i primjene u općenitom računalnom programiranju, posebno u multimedijskim i zabavnim programima. Neke funkcije i jednadžbe su iscrtane u 3D jednostavno kako bi se proceduralno stvorile elegantne i zanimljive 3D uzorke ili oblici, dok su druge reprezentativne za podatke prikupljene iz izvora, kao što su meteorološke informacije. Mnoge računalne aplikacije su sposobne za 3D crtanje, a neke dopuštaju korisniku da prilagodi svaki aspekt prikaza kako bi stvorio čitljive crteže ili šarene slike.
Jedan od najprikladnijih aspekata korištenja programa za 3D grafiku jest da je većina 3D računalnih knjižnica dizajnirana da prihvaća iste vrste varijabli i funkcija koje se koriste u tradicionalnim grafičkim jednadžbama. Podržane su funkcije kao što su sinus, kosinus i tangenta, kao i realni brojevi i eksponenti. Osim toga, mnoge grafičke kartice koriste isti tip 3D koordinatnog sustava koji se koristi u znanstvenom crtanju, često s mogućnošću jednostavne promjene sustava iz dešnjaka u ljevoruke. To znači da je potrebno vrlo malo tumačenja između unosa jednadžbe i programa koji je na kraju rješava i prikazuje rezultate.
Multimedijski programi i uređivači slika redovito koriste 3D grafikone za primjenu posebnih efekata. To se može vidjeti u brojnim filterima koji se oslanjaju na grafičke prikaze kako bi simulirali teksture, manipulirali stazama ili deformirali slike. Također se može koristiti, posebno s fraktalnim jednadžbama, za generiranje naizgled slučajnih rezultata koji se mogu skalirati, duplicirati ili na drugi način manipulirati unutar scene. Ova vrsta 3D crtanja može se vidjeti u profesionalnom softveru za filmske posebne efekte koji simulira površinu vode ili velike skupine objekata koji se kreću kroz 3D scenu, gdje se kretanje čini prirodnim i nasumično, ali je zapravo rezultat grafičkih funkcija.
U zabavnim aplikacijama kao što su video igre, 3D grafički prikazi mogu se koristiti za simulaciju inteligentnog kretanja s računalno kontroliranim objektima, uzrokujući da slijede neslučajne staze. Također se koristi u online igrama za više igrača za izračunavanje prediktivnog ponašanja za pokretne objekte, dopuštajući igraču da vidi glatko prikazane sekvence bez potrebe da se program poveže s poslužiteljem za svaki okvir animacije. Ova vrsta grafikona također se može koristiti za simulaciju prirodnog terena, kao što su planine, iscrtavanjem i interpolacijom posebnih jednadžbi, ponekad rekurzivno, radi dodatnih detalja.