Lokalna mreža (LAN) povezuje računala u relativno bliskoj blizini radi dijeljenja datoteka, pisača, drugih resursa i mrežnog pristupa. LAN-ovi se koriste kod kuće i u poslu i mogu biti žičani ili bežični. Zbog sveprisutne upotrebe akronima koji su postali virtualne riječi, mnogi koriste izraz “LAN mreža” iako je suvišan. Pričvršćivanje “mreža” na akronim može podsjetiti ljude koji su novi u umrežavanju na što se akronim odnosi. U ovom članku koristit će se izraz uz napomenu za čitatelja da je ispravna upotreba LAN.
LAN mreža će omogućiti računalima u kući ili uredu da međusobno razgovaraju, prosljeđuju datoteke, koriste zajedničku bazu podataka i dijele pisač ili faks uređaj, da navedemo nekoliko prednosti. Račun za brzi internet također se može dijeliti na LAN-u kako bi se omogućio online pristup svim računalima spojenim na mrežu. Dakle, kako funkcionira LAN?
U mrežnoj arhitekturi jedno je glavno računalo označeno kao poslužitelj, a sva ostala računala nazivaju se klijentima. Poslužitelj i klijenti moraju biti spojeni na vanjsko čvorište, neku vrstu kutije koja djeluje kao spoj. Sada kada računala imaju čvorište za rad, treba im prometni policajac za usmjeravanje prometa. Dakle, svako čvorište sadrži ono što je poznato kao usmjerivač.
Kako bi se promet usmjerio preko LAN mreže, svako računalo u mreži mora imati jedinstvenu adresu. Ovu jedinstvenu adresu daje mrežna kartica, obično instalirana unutar svakog računala. Mrežna kartica ne daje samo jedinstvenu adresu, već također koristi jezik ili protokol za razgovor s čvorištem/usmjerivačem. Čvorište/usmjerivač i mrežne kartice moraju govoriti isti jezik ili biti kompatibilne s istim mrežnim protokolom ili standardom da bi radile.
S postavljenim čvorištem/usmjerivačem i instaliranim svim mrežnim karticama, LAN mreža je spremna za konfiguraciju za korištenje u svrhu dijeljenja datoteka ili resursa. Ako je poželjan online pristup, čvorište/usmjerivač mora biti spojen na modem velike brzine. Alternativno, možete kupiti modem velike brzine s ugrađenim čvorištem i usmjerivačem.
LAN mreža može biti žičana ili bežična. Ako postavljate žičanu mrežu, sva računala moraju biti povezana na čvorište/usmjerivač pomoću Ethernet kabela. To može biti skupo ako se kablovi moraju provući kroz zidove ili stropove. Alternativa je bežični LAN koji komunicira putem radio valova.
Prije kupnje mrežnih uređaja potrebno je odlučiti hoće li LAN biti žičan ili bežični. Žičane mrežne kartice imaju Ethernet priključak za kabliranje, dok bežične mrežne kartice i hub/usmjerivači sadrže radio za slanje i primanje radio prijenosa.
Ako LAN mreža treba biti bežična, ona će raditi koristeći skup standarda poznatih kao IEEE 802.11. Unutar 802.11 standarda postoje različiti okusi, a najnoviji je 802.11n. Ovaj standard zamjenjuje stariji standard 802.11g, pri čemu je 802.11n brži i emitira u širem rasponu.
Najmudrije je izgraditi bežičnu LAN mrežu koristeći najnoviji standard kako biste u budućnosti potvrdili ulaganje. Od proljeća 2009. to znači da bi svi mrežni uređaji trebali biti kompatibilni s 802.11n. Mrežna kartica ili usmjerivač koji podržava samo stariji standard 802.11g neće raditi u mreži 802.11n, osim ako čvorište/usmjerivač ne podržava i 802.11g i 802.11n protokole.
Pakiranje ili specifikacije bežičnih mrežnih uređaja trebaju jasno naznačiti koji su protokoli podržani. Neki uređaji nose Wi-Fi® certifikat koji je izdala Wi-Fi Alliance, organizacija odgovorna za nadzor bežičnih standarda. Za ove proizvode jamči se da su u potpunosti usklađeni, nakon što su prošli testiranje. Proizvodi koji nemaju certifikaciju i dalje će navesti koje protokole podržavaju i mogli bi biti jeftiniji jer proces certifikacije povećava cijenu proizvoda. Ako postavljate poslovni LAN, certificirani mrežni uređaji mogli bi biti poželjniji.