Trance glazba je umjetnička forma koja se uvelike oslanja na korištenje elektroničke opreme i specifičnog raspona tempa, obično 130-160 otkucaja u minuti (BPM), kako bi se stvorio glazbeni aranžman za koji se smatra da ima donekle hipnotičke kvalitete. Ovaj glazbeni žanr započeo je krajem 20. stoljeća i bio je pod utjecajem drugih žanrova elektronske glazbe, kao što su house glazba, techno i ambijentalna glazba. Podrijetlo ove vrste glazbe može se pratiti u acid house pokretu kasnih 1980-ih u Ujedinjenom Kraljevstvu. Skladbe u nastajanju uključivale su taktove u rasponu od 130-160 BPM i uključivale su ponavljajuće nizove melodija koje su bile povezane nizom krešenda i kvarova. Iako je većina najranijih primjera trance glazbe bila instrumentalne prirode, vokali su ubrzo postali uključeni u aranžmane.
Klubska scena
Tijekom 1990-ih, trance glazba postala je dio klupske scene u mnogim europskim zemljama, posebice u Njemačkoj. Popularnost žanra u Frankfurtu u Njemačkoj bila je toliko izražena da mnogi glazbeni stručnjaci podrijetlo trance glazbe s vokalom vuku upravo iz tog grada. Obrazac za vokale obično je bio pomalo uzbudljiv u prirodi, umjesto da se bavi društvenim problemima ili ima priče koje se usredotočuju na negativne emocionalne teme, kao što su slomljena srca ili čežnja za nečim boljim u životu.
Trance glazba je posjetiteljima klubova i glazbenim ljubiteljima ponudila alternativu techno i house glazbi s kraja 20. stoljeća. Smatralo se da je žanr glazbeni stil koji je trebao pomoći revitalizirati ljude, a ne biti sredstvo za održavanje stereotipa ili promicanje političkih ciljeva. Od početka 21. stoljeća trance glazba zaokuplja publiku na globalnoj razini. Diskografske kuće, klubovi i radijske kuće diljem svijeta specijalizirane su za ovaj žanr glazbe.
Pozitivan stav i popularnost
Općenito pozitivan stav trance glazbe pomogao joj je da ostane glazbena forma koja privlači brojne obožavatelje. Kompozicije se često proizvode kombinacijom tradicionalnih instrumenata koji se koriste zajedno s glazbenim sintisajzerom. Mnogi od najpopularnijih izvođača trance glazbe s početka 21. stoljeća bili su skloni strukturirati svoje snimke tako da zvuk ima više zajedničkog s popularnijom pop glazbom, za što se vjeruje da je pomoglo da ova vrsta glazbe bude dostupnija široj javnosti. Različiti izvori unutar glazbene industrije također su počeli pratiti popularnost pjesama, albuma i izvođača ovog žanra, koristeći ljestvice koje se mogu temeljiti na čimbenicima kao što su prodaja, digitalno preuzimanje ili radio reprodukcija.