Softver za automatsko podešavanje je alat za uređivanje glazbe koji se može koristiti za ispravljanje tona snimljenog djela ili za ispravljanje tona u izvedbi uživo. Ovaj se softver obično prodaje kao dodatak koji je povezan s većim softverskim paketom koji se koristi za uređivanje i obradu glazbe. Najznačajniji primjer softvera za automatsko podešavanje prvi je uveo Antares Audio Technologies 1997. godine; ova tvrtka nastavlja biti lider na tom području.
Navodno je softver za automatsko podešavanje dizajniran za korektivno uređivanje glazbe. Čak i najtalentiraniji pjevači povremeno promaše notu, pokolebaju se ili naprave druge greške u snimci. Softver se može koristiti za otkrivanje kvara i njegovo ispravljanje, osiguravajući da je visina zvuka točna. U snimkama, korištenje automatskog ugađanja može smanjiti broj snimaka koje je potrebno napraviti, budući da pjevači neće morati ponovno snimati ako naprave manju pogrešku, a u izvedbama se automatsko ugađanje može koristiti za izglađivanje pogrešaka koje može biti neugodno za publiku.
Softver za automatsko podešavanje može se koristiti u umjetničke i korektivne svrhe. Sposobnost manipuliranja tonom može se koristiti za podešavanje visine tona i guranja pjesme izvan normalne razine ljudskog glasa. Glasovi koji zvuče roboti u pop glazbi obično su rezultat automatskog podešavanja, na primjer, a ovaj se softver također može koristiti za glazbu u bliskoistočnoj tradiciji koja često uključuje ekstremne glasovne fluktuacije i izazovne vokalne trikove. Uz softver za automatsko podešavanje, izvođači mogu svoju glazbu gurnuti u novim smjerovima, igrajući se tehnologijom za stvaranje zvukova i efekata koji inače ne bi bili mogući.
Bilo je mnogo kontroverzi oko upotrebe korekcije visine zvuka u obradi zvuka. Neki kritičari tvrde da se softver za automatsko podešavanje može koristiti za prikrivanje bledavih nastupa umjetnika koji nisu baš talentirani, ili da može potaknuti umjetnike da budu lijeni, jer znaju da će greške u izvedbi biti ispravljene. Drugi tvrde da se softver za automatsko podešavanje može koristiti na različite načine i da korekcija visine tona nije nužno uvijek negativna po prirodi, pogotovo kada umjetnici mogu koristiti takav softver da u svojoj glazbi rade stvari koje su fizički nemoguće s ljudskim glasom.
Uz raširenu upotrebu automatskih tunera početkom 2000-ih, nekoliko umjetnika i grupa odlučilo je ne koristiti takav softver, reklamirati na albumima i u izvedbama koje nisu koristile korekciju visine tona. Drugi su umjetnici sasvim otvoreno prihvatili automatsko ugađanje, kao što su umjetnici koji snimaju s uključenim automatskim ugađanjem, osiguravajući da se nikad ne zabilježi manje nego savršena izvedba. Neki umjetnici koriste blistave vokalne trikove u svojoj glazbi za koje slobodno priznaju da nisu mogući bez automatskog ugađanja.