Mreža je sustav međusobno povezanih stvari ili ljudi. Računalna mreža je mreža koja se sastoji od računala i njihovih resursa, kao što su zajednički skeneri, pisači, usmjerivači i poslužitelji. Mrežni balansator opterećenja može biti jedna od dvije stvari. Kao prvo, može se odnositi na specifičnu Microsoft® tehnologiju pod nazivom Network Load Balancing (NLB) koja je bila dio obitelji Windows 2000 Server® i Windows Server® 2003 operativnih sustava i bila je izborna komponenta za Windows Server® 2008. Pojam mrežnog balansiranja opterećenja također se može općenito odnositi na sustav koji omogućuje ravnomjernu distribuciju obrade između i između dostupnih resursa.
Klaster je izraz za grupu višestrukih poslužitelja koji su povezani i rade u tandemu na različite načine kako bi izvršili zadatke. Klaster može osigurati sustav s tolerancijom grešaka i balansiranjem opterećenja. Mrežni balansator opterećenja može se koristiti za distribuciju opterećenja na više poslužitelja u mreži i također na više diskova u mreži prostora za pohranu (SAN), kao i za distribuciju zahtjeva za protokolom datoteka preko poslužitelja datoteka. Transakcija koja ulazi u mrežu može se podijeliti na sve poslužitelje ili se može preusmjeriti na poslužitelj čim postane dostupna.
Jedna uobičajena situacija u kojoj je mrežni balansator opterećenja koristan je distribucija velikog broja dolaznih HTTP (HyperText Transfer Protocol) zahtjeva na različite web poslužitelje smještene u farmi poslužitelja. To sprječava preopterećenje bilo kojeg poslužitelja. Praksa balansiranja opterećenja pomaže negirati napade uskraćivanja usluge, čija je svrha preopteretiti poslužitelje.
Mrežni balansator opterećenja može biti nekoliko različitih stvari. To može biti softverski program čija je jedina svrha balansiranje opterećenja. Može biti i hardverski uređaj. Jedan hardverski uređaj koji djeluje kao balansiranje mrežnog opterećenja je višeslojni prekidač, uređaj koji provjerava i prosljeđuje promet paketa koji ulazi u mrežu.
DNS (Domain Name System) poslužitelji su još jedna vrsta hardvera koji se može koristiti kao balansiranje mrežnog opterećenja. Jedna tehnika koja se koristi zove se round robin DNS. U ovom sustavu, kada se primi DNS zahtjev, zahtjevi se prosljeđuju poslužiteljima jedan za drugim u kontinuiranoj petlji. Jedan problem s ovim sustavom je to što se ne uzimaju u obzir zahtjevi koje će svaka transakcija postavljati na poslužitelj na koji je poslana, tako da on zapravo djeluje više kao distributer nego stvarni balansator, iako ako nema preopterećenja sustava, on će imaju balansirajući učinak.