ID pošiljatelja je metoda koju su razvili istraživači u Microsoftu za provjeru pošiljatelja e-poruke. Ovo je jedna od brojnih taktika koje su razvile različite radne skupine za rješavanje problema poput neželjene pošte, krađe identiteta i etički sumnjive upotrebe sustava e-pošte. Okvir je sličan okviru politike pošiljatelja (SPF), iako radi malo drugačije, fokusirajući se na različite aspekte e-pošte kako bi se potvrdio identitet pošiljatelja.
Pod ID-om pošiljatelja, kada e-pošta nekome stigne na poslužitelj, poslužitelj traži izvorne informacije u zaglavljima, a zatim provjerava s poslužiteljem imena domene (DNS) da vidi odgovara li navedena identifikacija pošiljatelja podacima poslužitelja. Ako se e-pošta koja navodno dolazi s exampleemailservice.com razriješi na drugi poslužitelj, sustav ID pošiljatelja zna da e-pošta pokušava prevariti primatelja, navodeći osobu da misli da dolazi s jednog mjesta, a zapravo s drugog.
Sustav će označiti e-poruke s porijeklom koji se ne podudaraju s tvrdnjama u njihovim zaglavljima. Oni se mogu izbrisati, vratiti pošiljatelju, poslati u zamku neželjene pošte ili staviti u karantenu. Sustav ID pošiljatelja može se konfigurirati na način koji najbolje odgovara potrebama korisnika. Neki korisnici žele znati koje se vrste e-pošte označavaju, dok drugi možda žele da ljudi koji ih pokušavaju lažirati da znaju da e-poruke ne prolaze.
Nedostatak ID-a pošiljatelja je taj što ako su zapisi zastarjeli ili pogrešni, što se može dogoditi, e-pošta može biti zarobljena u sustavu kada je zapravo legitimna. Može proći do 48 sati da se promjene informacija prošire DNS sustavom. Netko bi mogao, na primjer, premjestiti domenu na novi host, a zatim poslati e-poruku prijatelju. E-poruku bi uhvatila autentikacija ID-a pošiljatelja jer se ne bi podudarala s postojećim zapisom koji sustav pronađe, iako je originalan.
Kao i kod drugih mjera osmišljenih za povećanje sigurnosti e-pošte i računala, ID pošiljatelja ima prednosti i slabosti. Ljudi zainteresirani za olakšavanje lažiranja, slanja neželjene pošte i sličnih aktivnosti putem e-pošte mogu raditi na razvoju zaobilaznih rješenja i iskorištavanja kako bi iskoristili rupe koje pronađu u takvim sigurnosnim okvirima. Iz tog razloga, stručnjaci za sigurnost preporučuju stvaranje slojeva sigurnosti. Na primjer, ako zlonamjerna e-pošta prođe kroz ID pošiljatelja, antivirusni program može je uhvatiti i poslati u karantenu prije nego što je netko otvori i zarazi sustav.