Statička memorija s slučajnim pristupom (SRAM) je oblik računalne memorije koja se obično koristi za čitanje i pisanje tijekom izvršavanja programa i procesa. Obično je nestalan, što znači da mu je potrebna snaga kako bi podaci ostali unutar njega, pa se ne koristi za dugotrajno pohranjivanje informacija. Statička memorija s slučajnim pristupom dizajnirana je tako da zadrži podatke o njoj, dok je napajana, bez stalnog osvježavanja, što joj omogućuje da radi brže od drugih vrsta. Za razliku od Dynamic Random Access Memory (DRAM), međutim, SRAM dizajn dopušta samo prilično malu količinu memorije na maloj kartici ili čipu i skuplji je.
Iako se izraz “memorija” može koristiti za označavanje računalnih pohranjivanja podataka, on češće označava procesorsku snagu kroz nešto poput statičke memorije s slučajnim pristupom. Većina SRAM-a je nestabilna i stoga zadržava informacije koje čita ili piše samo dok ima snagu. Nehlapljiva memorija se obično koristi za pohranu, kao što je tvrdi disk, jer može zadržati podatke čak i bez napajanja. Postoje nepromjenjivi oblici statičke memorije s slučajnim pristupom, ali su prilično rijetki, obično se koriste samo u malim elektroničkim uređajima i uređajima.
Statička memorija s slučajnim pristupom u osnovi se koristi za pokretanje procesa, bilo čitanjem ili pisanjem podataka. Kako se računalo koristi za pokretanje programa ili čitanje informacija sadržanih na uređaju za pohranu, procesor unutar računala postavlja tempo koliko brzo se podacima može pristupiti. Ovu informaciju čita ili zapisuje nešto poput statičke memorije s slučajnim pristupom, koja može držati podatke dok se računalo koristi, ali ih nakon toga ne sadrži. Izraz “statičan” označava da SRAM može održavati informacije na njemu, sve dok postoji napajanje, bez da ga računalo povremeno osvježava.
Za razliku od statičke memorije s slučajnim pristupom, postoji i Dynamic Random Access Memory ili DRAM, koja se obično koristi kao glavna memorija za obradu u osobnim računalima. DRAM je obično nestabilna memorija, ali je dizajnirana za održavanje podataka samo čestim osvježavanjem od strane računalnog sustava. Budući da SRAM ne zahtijeva ovo osvježavanje od procesora ili računala, sposoban je čitati i pisati informacije brže od DRAM-a. Arhitektura statičke memorije s slučajnim pristupom, međutim, zahtijeva više prostora od DRAM-a, što je čini neučinkovitom za aplikacije koje trebaju veliku količinu memorije. SRAM je također skuplji od dinamičke memorije, pa se obično koristi u specijaliziranijim aplikacijama kao što je memorija za procesore i uređaje poput pisača.