Što je DNS lažiranje?

DNS je akronim za Sustav naziva domena, koji je metodologija za pretvaranje između naziva domena, kao što je wiseGEEK.com, i IP (Internet Protocol) adresa, koji su niz od četiri broja do tri znamenke, odvojenih decimalom bodova. Sva računala i uređaji povezani s internetom imaju IP adresu, a DNS sprječava ljude da moraju pamtiti nizove brojeva dopuštajući umjesto toga zamjenu riječima prilagođenim ljudima. Lažnjavanje je obmanjujuća praksa koja se koristi kako bi cilj pogriješio jedno za drugo. Na internetu se lažiranje obavlja s e-porukama koje navodno dolaze od pošiljatelja koji nije pravi pošiljatelj i web stranicama koje koriste sva moguća sredstva da sugeriraju da predstavljaju stvarnog pojedinca ili organizaciju osim one koja ju je zapravo stvorila. DNS lažiranje je praksa da se DNS adresa razluči na drugu IP adresu od one na koju je zapravo povezana.

DNS lažiranje može biti učinjeno u legitimne ili nelegitimne svrhe. Cisco Systems pruža značajku lažiranja DNS-a na usmjerivačima kako bi omogućio usmjerivaču da djeluje kao proxy DNS poslužitelj dok postavljanje sučelja za ISP-a nije operativno. Izričito razumijevanje je da će se usmjerivač vratiti na uobičajeni zadatak prosljeđivanja upita DNS poslužiteljima čim je to moguće. Međutim, lažiranje DNS-a također se radi u svrhu obmane, a ponekad se koristi u vezi s lažnim web stranicama s namjerom da korisnik povjeruje da je sletio na željenu web stranicu. Ova vrsta postavljanja često koristi stranicu na kojoj korisnici unose korisnička imena i lozinke, brojeve računa i druge informacije koje se mogu iskoristiti za dobit.

DNS lažiranje razlikuje se od otmice DNS-a, iako otmica DNS-a također vodi korisnika na drugu web stranicu od one koju je pokušao doći. Razlika je u tome što otmica DNS-a ne pokušava nužno prevariti korisnika u vezi s URL-om na koji je on ili ona upućena. Na primjer, koristili su ga neki ISP-ovi (davatelji internetskih usluga) u slučaju pogreške NXDOMAIN – odnosno kada URL nije pronađen – vjerojatno zato što je nevažeći, tako da umjesto poruke o pogrešci korisnik vidi zamjenska stranica, obično s oglašavanjem, ali nimalo ne liči na stranicu na koju je korisnik pokušavao doći.