Programski jezici softvera imaju specifična pravila i stilove pisanja slične modernim jezicima. Računalno programiranje sastoji se od tipova varijabli, koje predstavljaju brojeve, znakove i nizove. Mađarski zapis je stil pisanja unutar računalnog programa koji zahtijeva prefiks svake varijable kako bi se definirala vrsta varijable koja se koristi. Nakon toga slijedi veliko slovo i naziv varijable.
Većina računalnih programa koristi tipkovnice za hvatanje unosa od korisnika. Ovaj snimljeni ulaz podijeljen je na različite vrste podataka. Mađarski zapis je softverski stil kodiranja koji definira tip podataka kao prefiks ispred imena. Ovo je formalni stil koji sadrži definirane formate za svaku vrstu varijable s određenom skraćenicom.
Pravila stilova programiranja obično se određuju kada započne projekt razvoja softvera. Mađarska notacija uključuje rječnik definiranih tipova i stilskih pravila za softverske programe. Ako razvojni tim odabere ovaj stil notacije, važno je osigurati dosljednost u svim budućim izmjenama programa.
Softverski program treba biti lak za čitanje i razumijevanje. To se postiže korištenjem stila programiranja koji je dosljedan i intuitivan. Mađarski zapis primjer je stila programiranja koji je lako protumačiti jer slijedi stroga pravila temeljena na definiranim standardima.
Danas postoji mnogo stilova za pisanje softverskih programa. To uključuje tehnike dokumentiranja, pravila uvlačenja i stilove pisanja softvera. Mađarski zapis primjer je stila kodiranja ili preferencije. Miješanje stilova kodiranja unutar jednog programa smatra se lošom praksom i treba ga izbjegavati po svaku cijenu.
Matematički tipovi podataka uključuju više oblika brojeva. Neki primjeri uključuju cijele brojeve, duge brojeve i dvostruke brojeve. Mađarski zapis zahtijeva da se varijabla najprije stavi prefiksom s identifikatorom tipa. Kao primjer, bilo koje ime varijable za cijeli broj započinjalo bi malim slovom “i”, koje identificira varijablu kao cjelobrojni tip.
Ovaj stil programiranja ima nekoliko nedostataka. Definiranje varijabli na temelju tipova čini varijable fiksnim. Ako se u sustavu traži promjena koja zahtijeva promjenu tipa podataka, naziv varijable također bi zahtijevao promjenu. To bi moglo postati zastrašujući zadatak za velike složene softverske programe.
Još jedan nedostatak mađarske notacije je nepostojanje automatiziranih pravila provjere valjanosti. Ovaj stil pisanja ne provjerava prevodilac, što ga čini sklonim zlouporabi i pogreškama. Programeri će morati sami kontrolirati stil pisanja programa kako bi osigurali dosljednost.