Njuškanje davatelja internetskih usluga (ISP) odnosi se na predložene obvezne zahtjeve u Sjedinjenim Državama za čuvanje zapisa o svemu što građani rade na mreži. Arhive mrežnih aktivnosti svakog pojedinca automatski bi se čuvale za provođenje zakona u zapisnicima koji bi trajali do dvije godine. Samo bi najstariji zapisi bili očišćeni na kraju razdoblja čuvanja, dok bi nove online aktivnosti kontinuirano gradile arhive. Predloženi zahtjev, poznat kao zadržavanje podataka, kontroverzna je mjera koja otvara vrata brojnim zabrinutostima za ISP-ove i zagovornike privatnosti.
Postoji nekoliko modela zadržavanja podataka ili njuškanja ISP-a koji se razlikuju po tome koliko se podataka zapravo zadržava. U modelu “adresa” arhiviraju se osnovne informacije o adresi. To bi uključivalo datum i vremensku oznaku adrese internetskog protokola (IP) koja je dodijeljena svakom pojedincu, adrese e-pošte s kojima se pojedinac dopisivao, posjećene adrese web-mjesta, posjećene sobe za razgovor ili novinske grupe i telefonske brojeve glasovnih poziva putem IP (VoIP) upućenih . Ovaj model ne bi nužno zadržao sadržaj poruka e-pošte, web stranica ili soba za razgovor.
Drugi modeli njuškanja ISP-a zahtijevaju robusniji pristup zadržavanja ne samo informacija o adresi, već i sadržaja. To bi uključivalo sve poruke e-pošte, pregledani sadržaj web-stranice, razgovore u sobi za razgovor, razgovore u grupama za vijesti, VoIP i još mnogo toga. Bez obzira na model, njuškanje ISP-a diktira ono što se nedvojbeno može opisati kao online društvo u orwellovskom stilu u kojem je vlada u biti uklonila riječ “privatno” iz “privatni građanin”. Trenutačno ISP-ovi ne čuvaju zapise dulje od kratkog vremenskog razdoblja, koji se koriste samo za održavanje svojih usluga.
Osim problema s privatnošću, značajna je i sama logistika njuškanja ISP-a. Zabrinuti ISP-ovi tvrde da je zadatak održavanja tako velikih arhiva nepravedan teret. Sigurnosni problemi su također upitni. Tko će točno imati pristup tim bazama podataka? Štoviše, ako se takve arhive stvore, sasvim je sigurno da će na kraju doći do kršenja. Opravdaju li potencijalni nedostatak, gubitak privatnosti i trošak njuškanje ISP-a?
Zagovornici njuškanja ISP-a su, između ostalih, Ministarstvo pravosuđa, Federalni istražni ured (FBI) i američki državni odvjetnik Alberto Gonzales. Sredinom travnja 2006. naširoko je objavljeno da je Gonzales tvrdio da su predloženi zakoni o zadržavanju podataka nužni uglavnom za hvatanje dječjih pornografa. Protivnici su odgovorili ukazujući na postojeće zakone za rješavanje ilegalnih internetskih aktivnosti, uključujući dječju pornografiju. Tijekom istrage, policija može zatražiti od ISP-a da čuva povezane zapise 90 dana, dok je jednostavan sudski poziv sve što je potrebno da informacije o IP-u mogu identificirati osumnjičenog na mreži. Također je savezni zakon da ISP-ovi moraju prijaviti sve poznate pojave dječje pornografije Nacionalnom centru za nestalu i iskorištenu djecu.
Nekoliko tjedana kasnije, Gonzales je promijenio svoj raniji stav, navodeći terorizam kao glavni razlog za zakone o zadržavanju podataka. Protivnici tvrde da je njuškanje ISP-a nepraktično proturješenje koje dodatno narušava osnovna prava Amerikanaca koji poštuju zakon u nesrazmjernoj mjeri u odnosu na navedeni cilj. Također eksponencijalno proširuje potencijal rudarenja podataka i nepotrebno bi stvorio matičnu bazu podataka koja se previše lako koristi. Štoviše, teroristi bi vjerojatno poduzeli korake kako bi izbjegli identifikaciju putem iznajmljivanja podataka korištenjem anonimnih sredstava kao što su internet kafići, anonimni proxyji, jednokratne mobilne kartice i druge mjere.
Europska unija donijela je zakone o zadržavanju podataka u prosincu 2005., koji bi trebali stupiti na snagu 2008. Njuškanje ISP-a u Sjedinjenim Državama podržava Bushova administracija i dobiva određenu podršku u Kongresu. Organizacije kao što su Electronic Privacy Information Center (EPIC) i Center for Democracy in Technology (CDT) protive se njuškanju ISP-a.