Standardni kod je programski jezik koji se može koristiti bez izmjena na više projekata. Programeri ga mogu ubaciti za obavljanje različitih funkcija bez ručnog kodiranja za te aktivnosti. U nekim slučajevima može ostvariti funkciju kroz zaobilazni način koji zauzima prostor i stvara nezgrapni, pretrpani kod. Programeri će možda radije tražiti alternative standardnom kodu u tim situacijama kako bi pojednostavili svoj rad i ograničili vanjske procese kada se njihovi programi ili naredbe izvode.
Podrijetlo izraza “boilerplate” leži u ravnim pločama koje se koriste za pečat generičkih reklamnih oglasa koji se mogu poslati u više novina odjednom. Novine bi se mogle brzo uključiti u standardnu promociju kako bi popunile prostor, bez potrebe za postavljanjem tipa ili izradom nove ploče. Kao žargonski izraz, “boilerplate” se proširio na pravnu zajednicu, gdje se obično koristi u ugovorima, a na kraju i u programiranje za opisivanje bilo kojeg generičkog, zamjenjivog teksta.
Programeri koji koriste šablonski kod mogu ga premještati između projekata bez potrebe da ga mijenjaju. Neka web-mjesta za programiranje imaju knjižnicu kodova kojoj korisnici mogu pristupiti kako bi zgrabili šablonski kod za različite projekte. Koderi također mogu održavati vlastite referentne knjižnice. Predlošci u raznim programskim jezicima mogu biti dostupni putem knjižnica i referentnih tekstova. Poznato je da predlošci funkcioniraju jer su dodani drugim projektima i mogu stvoriti prečac kada programer treba ispustiti funkciju u blok koda.
Jedan problem s korištenjem standardnog koda je taj što može biti suvišan za određeni projekt. Možda postoji lakši, jednostavniji način za izvođenje željene funkcije, ako je koder voljan napisati novi odjeljak. Ponekad se šablonski kod može pojaviti više puta u projektu radi pružanja funkcionalnosti kada bi jedan blok prilagođenog koda mogao biti prikladniji. Neki programeri rade na izbjegavanju prekomjernog koda u svojim projektima kako bi bili vitki i funkcionalni.
Ostali primjeri uključeni su u svo programiranje po želji i stilu. Na primjer, programeri često uključuju bilješke na početku programa i naredbe kako bi pružili informacije o programskom jeziku. Oni mogu ponuditi upozorenja o tome kako se kôd može i treba koristiti, mogu raspravljati o problemima s autorskim pravima i mogu imenovati razvojnog programera i pružiti podatke za kontakt. Ovi podaci nisu strogo nužni za funkciju, ali ih programer može uključiti iz stilskih razloga jer se to očekuje.