Upravljanje pristupom mreži je širok pojam koji se koristi za kontrolu nad time tko se može, a tko ne može spojiti na računalnu mrežu. Neke mreže nisu zaštićene i na njih se može povezati bilo koje računalo ili mobilni uređaj. Mnoge mreže, međutim, sadrže osjetljive informacije ili pružaju pristup internetu i mogu im pristupiti samo određeni uređaji. U nekim slučajevima, uređaj koji se pokušava povezati s mrežom mora zadovoljiti određene minimalne standarde, kao što je pokretanje određenog operativnog sustava ili prolazak skeniranja virusa, kako bi se spojio. U drugim slučajevima, korisnik uređaja mora potvrditi svoj identitet lozinkom ili drugim alatom za digitalnu identifikaciju kako bi se spojio.
Ljudi koji upravljaju računalnim mrežama koriste tehnike upravljanja pristupom mreži iz nekoliko različitih razloga. Uređaj sa zlonamjernim računalnim virusom koji se povezuje na mrežu mogao bi potencijalno zaraziti druga povezana računala. Ako su se neovlašteni korisnici mogli spojiti na mrežu, mogli bi pristupiti informacijama na mreži koje su trebale biti sigurne. Korištenje upravljanja pristupom mreži može osigurati da samo određeni ovlašteni korisnici mogu pristupiti mreži. To smanjuje rizik od oštećenja ili upada u umrežena računala.
Neki oblici upravljanja pristupom mreži mogu pružiti različite stupnjeve pristupa različitim računalima. Korisnik može, na primjer, imati potpuni administrativni pristup svemu na mreži ili može imati pristup samo određenim dijelovima mreže. Slično, neke mreže ograničavaju stupanj pristupa Internetu koji se daje nekim korisnicima. Mnoge organizacije dopuštaju određenim ljudima pristup samo intranetu organizacije, dok ograničavaju puni pristup internetu onima kojima je potreban.
Provjera identiteta jedna je od najčešćih i najvažnijih strategija upravljanja pristupom mreži. Mnoge mreže zahtijevaju lozinku prije dopuštanja pristupa, tako da samo oni s lozinkom mogu koristiti mrežu. Mreža može, osobito unutar organizacija, zahtijevati personalizirano korisničko ime i lozinku koji se razlikuju za svakog korisnika. Ovom metodom upravljanja pristupom mreži može se kontrolirati razina kontrole koja se dodjeljuje svakom korisniku.
Obično upravljanje pristupom mreži samo kontrolira pristup mreži i ne ometa korisnika nakon što mu je pristup odobren. Upravljanje mrežnim pristupom nakon pristupanja, međutim, prati ponašanje uređaja nakon što mu se odobri pristup. Pristup mreži može biti ograničen na temelju korisnikovih radnji na mreži umjesto identiteta korisnika ili statusa uređaja prije pristupa.