Internet je zasigurno iznjedrio mnoštvo novih načina za djecu da traže informacije ili da se zabavljaju. Ipak, to je također povezano s porastom internetskog grabežljivca, a to je osoba ili osobe koje bi pokušale naštetiti djeci bilo online ili osobno. Vrlo je važno da roditelji, učitelji i drugi skrbnici saznaju kako zaštititi djecu od ovih grabežljivaca.
Možda jedna od najlakših stvari koje internetski grabežljivac može učiniti jest iskoristiti činjenicu da djeca obično znaju više o tome da budu na mreži nego njihovi roditelji. Ako djeca imaju internetski pristup kod kuće, škole ili čak u knjižnici, roditelji bi trebali dijeliti istu količinu znanja. Neke stvari koje bi roditelji trebali znati učiniti uključuju naučiti kako blokirati osobne poruke i instalirati softver za blokiranje. Roditelji bi također trebali biti svjesni kamo djeca idu kada su na mreži i ne očekujte da su stranice prilagođene djeci uvijek potpuno sigurne ili da ako internetska povijest ne pokazuje nikakvu aktivnost, djeca nisu surfala posvuda.
Kao prvo, većina djece lako uči kako izbrisati povijest na svom web pregledniku. Ako je povijest očišćena, trebali biste pretpostaviti da su djeca bila tamo gdje ne bi trebala. Nemojte dopustiti surfanje koje uključuje brisanje web preglednika i povremeno provjeravajte ovaj preglednik kako biste bili sigurni da su sve stranice koje dijete posjećuje zabilježene. Posjetite stranice kako biste bili sigurni da nisu potencijalno opasna.
Internetski grabežljivac će vjerojatno iskoristiti djecu koja objavljuju veliku količinu informacija na internetu. Iako je super imati stranice MySpace® ili Facebook®, djeca bi ih vjerojatno trebala izbjegavati jer objavljuju slike i mogu neselektivno objavljivati informacije koje bi mogle pokazati njihovu lokaciju. Djeca koja koriste internet također bi trebala pristati da nikada ne ulaze u privatni razgovor s nekim koga ne poznaju, čak i ako misle da poznaju tu osobu. Poput grabežljivaca u vanjskom svijetu, internetski grabežljivac učinit će sve što može da se djetetu svidi ili da odustane od lociranja informacija. Djecu također treba upozoriti da nikada ne smiju govoriti o svojoj dobi, spolu ili lokaciji, čak i ako vjeruju da te informacije idu nekome koga poznaju. Čak i naizgled nedužne informacije kao što je ime njihove nogometne momčadi ili njihove škole mogu internetskom grabežljivcu dati dovoljno informacija da ih pronađe.
Vjerojatno najvažniji način na koji dijete može izbjeći internetskog grabežljivca jest korištenje računala samo pred roditeljima ili odgajateljima. Nikada im se ne smije dopustiti da budu na mreži kada ih se ne može nadzirati, a uvjet korištenja interneta trebao bi biti da djeca shvate da to nije privatno. Roditelji bi trebali moći gledati preko ramena bilo kojeg djeteta koje koristi internet i postavljati pitanja koliko žele. Općenito, to znači da djeca ne bi trebala imati računala u svojoj sobi ili drugim privatnim dijelovima kuće. Roditeljima se može činiti da je teško biti “loši dečki” u tom pogledu, a roditelji će vjerojatno dobiti neke pritužbe od djece. Ove su pritužbe mala cijena za očuvanje sigurnosti djece na internetu.
Roditelji bi također trebali zadržati pravo da prekinu komunikaciju s bilo kojim drugim korisnikom koji se čini da se ponaša na čudan ili uljudan način. Na pitanja o lokaciji ili spolu treba gledati sa sumnjom, a djeca bi trebala shvatiti da roditelji imaju pravo prekinuti kontakt s drugim korisnikom. Drugi znakovi da bi dijete moglo biti u kontaktu s internetskim grabežljivcem uključuju djetetovo spominjanje imena odraslih ili tinejdžera koje roditelj ne zna ili pokušaj privatnog povezivanja na internet. Neka komunikacija bude otvorena s djecom u vezi s korištenjem interneta i dajte im do znanja da je to privilegija, a ne pravo, te da se djeca moraju ponašati odgovorno i unutar sigurnosnih smjernica kako bi zadržala tu privilegiju.