Softver za kriptografiju je vrsta računalnog programa koji se općenito koristi za kodiranje informacija. To može omogućiti siguran prijenos komunikacije između strana ili omogućiti skrivanje vrijednih informacija. Softver za kriptografiju postao je mnogo češći od pojave interneta. Neke od njegovih specifičnih aplikacija uključuju kodiranje brojeva bankomata i kreditnih kartica, prikrivanje lozinki e-pošte i održavanje ukupne mrežne sigurnosti. Pojam kriptografija ponekad se odnosi na dešifriranje informacija, za razliku od njihovog kodiranja.
Kako bi se proizvela najbolja moguća enkripcija, znanje iz četiri različita područja obično se ugrađuje u softver za kriptografiju: matematika, statistika, informatika i inženjerstvo. Ovaj softver općenito koristi neku vrstu šifre, što je algoritam koji se koristi za kodiranje informacija. Šifre se smatraju složenijima od kodova, a njih dvije razlikuju stručni kriptografi. To je zato što kodovi koriste veći šifarnik, na koji se onda poziva kada se tumači poruka. Nasuprot tome, algoritam šifriranja je raznolikiji i generira složenije obrasce kodiranja.
Za korisnike osobnih računala, softver za kriptografiju može obavljati mnogo različitih zadataka. Na primjer, programi za šifriranje e-pošte mogu omogućiti osobi slanje poruka s šifriranim sadržajem drugim korisnicima e-pošte. Sve što je potrebno je zajednički ključ ili algoritam za dešifriranje ovih poruka, koji je obično dio softvera za kriptografiju.
Računalni hakeri često koriste softver za kriptografiju kako bi dobili pristup drugim računalima. Na primjer, neki programi mogu otkriti lozinke za različite mreže. Hakeri također mogu koristiti softver, kao što su uređaji za uništavanje datoteka, da pristupe računalu, a zatim unište sve datoteke u njemu, mijenjajući kod i onemogućavajući oporavak.
Puno softvera za kriptografiju dostupno je za kupnju ili besplatno preuzimanje. Programi se mogu razlikovati u pogledu kvalitete algoritma i kodiranja koje koriste. Neki softver može biti posebno dizajniran za dekodiranje ili dešifriranje informacija.
Postoje i vrste softvera za kriptografiju koji se nazivaju virtualne tipkovnice. Ovaj softver sprječava bilježenje tipki, što je program koji prati uobičajene pritiske tipki koje se koriste za upisivanje lozinki i brojeva kreditnih kartica. Virtualna tipkovnica, kao što naziv implicira, postavlja ‘lažnu’ tipkovnicu koja mijenja tipke koje se unose u nju, tako da će key logger primati različite informacije od stvarne unesene lozinke.
Softver za kriptografiju često je reguliran nacionalnim zakonima. Primjerice, neke zemlje ne dopuštaju njezin izvoz ili uvoz. U nekim slučajevima može biti potrebna dozvola za međunarodnu isporuku softvera.