Daljinsko ispitivanje je tehnika za dobivanje informacija o nečemu iz daljine, bez fizičke interakcije. Digitalno daljinsko ispitivanje je profinjenija verzija ove metode koja se oslanja na naprednu elektroniku za prikupljanje informacija i njihovo tumačenje. Ovo se razlikuje od konvencionalnog daljinskog senzora koji obuhvaća analogne uređaje, kao i osnovne metode poput vizualne percepcije ili jednostavno čina gledanja u nešto.
Aplikacije koje uključuju digitalno daljinsko ispitivanje mogu se jako razlikovati u opsegu. Meteorološki sateliti i ultrazvučni strojevi su, na primjer, obje vrste uređaja za daljinsko otkrivanje, iako su predmeti njihova ispitivanja iznimno različiti. Važno je zapamtiti da je razmjer irelevantan kada je u pitanju daljinsko ispitivanje. Njegova primarna prednost je mogućnost dobivanja podataka o objektima koji su ili nedostupni ili zapravo nematerijalni, bez obzira na njihovu veličinu.
Uređaj za magnetsku rezonancu (MRI), na primjer, može skenirati unutrašnjost ljudskog tijela kroz kožu, eliminirajući potrebu za eksploratornom operacijom u velikom broju slučajeva. Na isti način, uređaji koji se nazivaju fotometri mjere količinu zračenja koje emitiraju ili odbijaju udaljeni objekti, poput zvijezda. Elektronski mikroskopi mjere neke od najsitnijih objekata poznatih čovjeku, koji se inače mogu procijeniti samo u ogromnim količinama.
Digitalno daljinsko otkrivanje, kao i daljinsko ispitivanje općenito, može se podijeliti na dvije glavne vrste – pasivno i aktivno. Pasivni digitalni uređaj za daljinsko otkrivanje samo prima vizualne informacije koje projicira bilo koji subjekt koji se promatra. Digitalna kamera je primjer pasivnog senzora po tome što bilježi svjetlost koju zrači predmet i pohranjuje je.
Za razliku od toga, aktivno digitalno daljinsko otkrivanje funkcionira tako što šalje signal koji skenira subjekt i šalje rezultate. Aktivni sonar, koji uključuje emitiranje zvučnih valova i tumačenje načina na koji se odbijaju od objekata, vrsta je aktivnog digitalnog daljinskog senzora. Još jedan primjer je radar, koji uključuje mjerenje udaljenosti i smjera radio valova prilikom odbijanja ciljeva na putu.
U gotovo svim slučajevima digitalnog daljinskog istraživanja, informacije od interesa ne mogu se izravno izmjeriti. Umjesto toga, koristi se princip poznat kao inverzni problem, pri čemu se poznata relativna veličina mjeri i koristi za izvođenje željenih rezultata. Osnovni primjer za to je kako bi policijski detektiv procijenio tragove guma ostavljene na mjestu zločina kako bi utvrdio kakav je automobil možda korišten u pljački. Budući da na samom automobilu ne postoje fizički znakovi, metoda inverznog problema koristi poznatu količinu kako bi pomogla u donošenju zaključka.