Računalni monitor sa zaslonom osjetljivim na dodir je upravo onakav kakav naziv implicira; uređaj u kojem sam zaslon funkcionira kao touchpad kroz koji korisnik može unositi podatke. To je omogućeno sićušnom električnom strujom koja prolazi s vrhova prstiju korisnika — računalni monitor s dodirnim zaslonom prepoznaje taj dodir i koristi ga za usporedbu točke udara s dostupnim opcijama na zaslonu. Kada ta točka kontakta dosegne mjesto koje je programirano za obavljanje funkcije, zadatak je dovršen baš kao što bi bio da se klikne mišem.
Monitori osjetljivi na dodir postali su vrlo popularni jer učinkovito mogu zamijeniti i tipkovnicu i miša. Ova je tehnologija odigrala veliku ulogu u napretku prijenosnih uređaja kao što su mobilni telefoni i ručne igre. U mnogim aspektima, potrošači preferiraju ovu vrstu tehnologije za poslovne aplikacije jer omogućuje mnogo brže računanje, posebno u mrežama prodajnih mjesta koje su dizajnirane za transakcije naplate i obradu narudžbi. Također omogućuje stvaranje prijenosne dijagnostičke opreme koju koriste serviseri automobila i druge industrije jer se eliminira potreba za dodatnim ulaznim prostorom.
Računalni monitor osjetljiv na dodir također ima nekoliko nedostataka. Sam zaslon je često teško ispravno očistiti, a s vremenom elektromagnetski senzori ugrađeni u monitor mogu otkazati zbog izloženosti prljavštini ili ulju koje se prenosi dodirom. U prosjeku, računalni monitor s dodirnim zaslonom traje samo oko pola životnog vijeka od usporedivog monitora s tekućim kristalima (LCD), ali se prodaje po gotovo dvostrukoj cijeni – iz perspektive troškova, to je upitno ulaganje. Mnogi se korisnici također žale na vrijeme koje je potrebno za upisivanje riječi i rečenica izravno na sučelje zaslona, pa je prilično uobičajeno koristiti tipkovnicu s ovim uređajem unatoč njegovoj mogućnosti zamjene.
Računalni monitor osjetljiv na dodir također zahtijeva dodatno održavanje u usporedbi s konvencionalnim modelima. Osim dodatnog vremena čišćenja, ove uređaje također je potrebno često kalibrirati kako bi senzori dodira ostali u poravnati. Budući da monitor samo projicira iluziju dodirivanja odgovarajućih tipki na zaslonu, korisnici često zaboravljaju da program svakom ulazu samo dodjeljuje numeričke vrijednosti poput grafikona. Ovaj se postupak dovršava praćenjem vodiča na zaslonu u kojem će korisnik dodirnuti različite točke na zaslonu, dopuštajući softveru da kompenzira sve pogreške neusklađenosti.