U informacijskoj tehnologiji, pojam upravljanje ranjivostima opisuje proces identificiranja i sprječavanja potencijalnih prijetnji zbog ranjivosti, od ugrožavanja integriteta sustava, sučelja i podataka. Različite organizacije dijele proces upravljanja u nekoliko koraka, a identificirane komponente procesa mogu varirati. Međutim, bez obzira na takve varijacije, ti koraci obično uključuju sljedeće: definiranje politike, uspostavljanje okoliša, utvrđivanje prioriteta, djelovanje i budnost. Slijedeći utjelovljenje svakog koraka menadžerima informacijske tehnologije i sigurnosnim analitičarima pruža se temeljna metodologija koja može učinkovito identificirati prijetnje i ranjivosti, uz definiranje radnji za ublažavanje potencijalnih šteta. Objektivno, proces upravljanja je razumjeti te potencijalne prijetnje prije nego što mogu iskoristiti ranjivosti u oba sustava i procesima koji su uključeni u pristup tim sustavima ili podacima koji se u njima nalaze.
Definicija politike odnosi se na utvrđivanje koje su razine sigurnosti potrebne u pogledu sustava i podataka u cijeloj organizaciji. Nakon uspostavljanja tih razina sigurnosti, organizacija će tada morati odrediti razine pristupa i kontrole sustava i podataka, dok će te razine precizno mapirati prema organizacijskim potrebama i hijerarhiji. Nakon toga, točna procjena sigurnosnog okruženja na temelju utvrđenih politika ključna je za učinkovito upravljanje ranjivostima. To uključuje testiranje stanja sigurnosti, točnu procjenu istog, dok identificiranje i praćenje slučajeva kršenja pravila.
Nakon identificiranja ranjivosti i prijetnji, proces upravljanja ranjivosti treba točno odrediti prioritete kompromitirajućih radnji i stanja sigurnosti. U proces je uključeno dodjeljivanje čimbenika rizika za svaku identificiranu ranjivost. Određivanje prioriteta tih čimbenika prema svakom riziku koji predstavlja okruženje informacijske tehnologije i organizaciju ključno je za sprječavanje katastrofe. Nakon postavljanja prioriteta, organizacija mora poduzeti mjere protiv utvrđenih ranjivosti jesu li povezane s uklanjanjem koda, promjenom uspostavljenih politika, jačanjem takve politike, ažuriranjem softvera ili instaliranjem sigurnosnih zakrpa.
Kontinuirano praćenje i kontinuirano upravljanje ranjivostima ključni su za sigurnost organizacije, posebno za organizacije koje se uvelike oslanjaju na informacijsku tehnologiju. Nove ranjivosti se pojavljuju gotovo svakodnevno s prijetnjama iz raznih izvora, kako internih tako i eksternih, koji nastoje iskoristiti sustave informacijske tehnologije kako bi dobili neovlašteni pristup podacima, ili čak pokrenuli napad. Stoga je kontinuirano održavanje i praćenje procesa upravljanja ranjivostima od vitalnog značaja za ublažavanje potencijalnih šteta od takvih prijetnji i ranjivosti. I politike i sigurnosni zahtjevi moraju se razvijati kako bi odražavali i organizacijske potrebe, a to će zahtijevati kontinuiranu procjenu kako bi se osiguralo da su oba usklađena s organizacijskim potrebama i misijom organizacije.