Kinetička umjetnost je umjetničko djelo, posebno skulptura, koje karakterizira pokret. Ova vrsta umjetnosti, izumljena u 20. stoljeću, ima komponente koje se mogu pokrenuti nečim vanjskim, kao što je vjetar, ili različitim vrstama unutarnje mehanike. Alexander Calder i Marcel Duchamp dva su pionira kinetičke umjetnosti. Inženjer strojarstva koji se okrenuo umjetnosti, Alexander Calder stvorio je velike mobitele koji se kreću na vjetru, dok jedan od poznatih komada Marcela Duchampa ima kotač bicikla ugrađen u drveno sjedalo stolice.
Popularnost kinetičke umjetnosti porasla je nakon popularne izložbe sredinom 1950-ih u Parizu na kojoj su bili i Duchamp i Calder, plus radovi Pola Buryja, Jeana Tinguelyja, Yaacova Agama, Victora Vasarelyja i Jesusa Rafaela Sota. Alexander Calder je umjetničku formu vidio kao kompoziciju pokreta, slično načinu na koji slikari predstavljaju kompoziciju boja. Nova umjetnička forma donijela je novi način razmišljanja o umjetnosti, s umjetnicima koji pokazuju ljepotu mogu se naći u pokretu ili u iluziji kretanja.
Kinetička umjetnost ostala je popularna tijekom 1960-ih i sredinom 1970-ih. Izdanak, lumino kinetička umjetnost, uključuje svjetlost s pokretom. Kretanje se u kinetičkoj umjetnosti može inducirati na više različitih načina. Zvučni valovi, vjetar, solarna energija, para, voda, struja, sat, izvori, pa čak i ljudski dodir, svi su se umjetnici oslanjali na to da bi svoja djela pokrenuli.
Četiri niti unutar pokreta kinetičke umjetnosti uspostavljene su do 1970. godine. Jedna nit se sastojala od mobilnog koji su stvorili Alexander Calder i njegovi sljedbenici, a druga se nit sastojala od komada nazvanih junk art, koji su obuhvaćali neka od djela Marcela Duchampa. Treći, op art, vrsta je vizualne iluzije pokreta. Četvrta nit obuhvaća umjetničke kreacije temeljene na svjetlu.
Op art je postao popularan 1960-ih. Za razliku od trodimenzionalnog mobitela ili skulpture, op art je samo dvije dimenzije, a ipak daje percepciju kretanja kroz vizualne iluzije. Umjetnikova upotreba uzoraka, linija i boja može prevariti oko da vidi pokret kada ga nema.