Kompresija podataka je opći pojam za skupinu tehnologija koje kodiraju velike datoteke kako bi ih smanjile. Manje datoteke zauzimaju manje prostora, ostavljajući više prostora za pohranu. Također su brži za prijenos preko mreže, bilo da je to internet, intranet ili lokalna mreža (LAN).
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća bile su dostupne razne tehnike za arhiviranje datoteka ili njihovo stavljanje zajedno u jedan paket kako bi se izbjeglo slanje više datoteka između računala. Ideja je ubrzo proširena tehnikama kompresije podataka, pa se izraz “arhiva” sada često koristi za opisivanje komprimirane datoteke.
Sažimanje podataka uključuje primjenu algoritma koji neke od bitova koji se ponavljaju čini nepotrebnim. To je pomalo kao neka vrsta skraćene karte koja se pohranjuje u komprimiranoj datoteci. Kada se dekomprimira, karta vraća sve nedostajuće bitove, rekonstituirajući cijelu datoteku. Ova se tehnika može koristiti s tekstom, grafikom, izvršnim programima i multimedijskim datotekama, iako se neke vrste datoteka komprimiraju bolje od drugih.
Današnja najčešće prepoznata tehnika kompresije podataka izvorno je korištena u DOS operativnom sustavu prije nego što je Microsoft Windows™ postao sveprisutan sredinom 1990-ih. Autor Phil Katz je te komprimirane datoteke na kraju nazvao zip datotekama – ideja je bila da kada su datoteke raspakirane (dekomprimirane), cijeli sadržaj “iskoči” van. Datoteke koje se koriste ovom metodom imaju ekstenziju .zip.
Datoteke koje su iznimno velike čak i kada su komprimirane mogu se podijeliti na dijelove prije slanja putem mreže. Komadi se skupljaju i ponovno sastavljaju na kraju za primanje. Vodeća tehnika kompresije velikih datoteka, također iz vremena DOS-a, zove se RAR, prema autoru Eugeneu Roshalu. Programi koji podržavaju datoteke Roshal ARchive mogu stvoriti skup RAR-ova iz velike multimedijske datoteke, na primjer, ili dekomprimirati postojeći RAR kako bi ponovno sastavili film ili program. Ove datoteke imaju ekstenziju .rar, ili za višedijelne datoteke part01.rar, part02.rar ili .r01 r02.
Različiti glazbeni formati također koriste druge tehnike kompresije podataka kako bi smanjili datoteke uz zadržavanje što je moguće više izvorne kvalitete. Najočitiji primjer je .mp3 format. U ovom slučaju, međutim, komprimirana datoteka nije arhiva i ne može se dekomprimirati. Bitovi koji su uklonjeni kako bi se postigla manja veličina datoteke zauvijek su nestali. Druge tehnike koje se koriste za glazbene datoteke zadržavaju veću kvalitetu, ali također rezultiraju većim veličinama datoteka.
Programi za kompresiju podataka široko su dostupni na internetu. Komprimirana ili RAR datoteka zahtijeva program koji podržava tu metodu da bi je raspakirao ili raspakirao. Većina programa podržava više vrsta komprimiranih datoteka, a mnogi od tih programa su besplatni.