Kolofonija za violončelo dijeli se u četiri glavne kategorije: svijetla, tamna, metalna i hipoalergena. Obično većina violončelista naginje tamnijim kolofonijama jer pružaju bolje prianjanje i “veći” zvuk, ali to ovisi o mjestu održavanja. Metalne i hipoalergene kolofonije su skuplje vrste, ali mogu biti poželjne na temelju tona koji svirač želi i koliko je glazbenik osjetljiv na iritanse.
Slično kolofoniju za violine, viole i kontrabas, kolofonij za violončelo najčešće se klasificira prema boji koju ima. Dvije široke kategorije su svijetla i tamna, ali ovo je ekstremna generalizacija, jer osoba može dobiti kolofonij u rasponu od crne do žuto-zlatne. Općenito, što je kolofonij svjetliji, to je tvrđi i suhi, te manje hvata žice. Violinisti i violisti stoga naginju lakšim kolofonijima jer im nije potrebno toliko hvatanje za svoje tanje žice. U usporedbi s tim, violončelisti naginju tamnijoj kolofoniji, jer njihove deblje žice zahtijevaju više prianjanja koje stvaraju veći, pjeskovitiji zvuk koji se bolje prenosi.
Iako bi violončelist općenito trebao koristiti tamniju kolofoniju, svirač mora uzeti u obzir svoje mjesto. Violončelisti ponekad preferiraju tvrđe kolofonije za područja kao što su studiji, jer pruža glatkiji zvuk koji je bolje prilagođen komornoj postavci. Prelaze na mekšu kolofoniju za koncertnu dvoranu gdje je potreban puniji ton. Osim toga, okoliš je faktor. Tamne kolofonije, koje su malo ljepljive, bolje djeluju u vrlo suhoj klimi, dok svijetle kolofonije, koje su malo suše, bolje su tamo gdje je vlažno.
Bitna je i vrsta žica na kojima violončelist svira. Žice na violončelu mogu biti iznutrice ili namotane, sintetičke ili čelične. Svaki od njih ima različite kvalitete koje utječu na vibracije i stoga im je potrebna druga vrsta kolofonija za violončelo. Čelične žice najbolje funkcioniraju s tvrđim, suhim kolofonijom. Za sintetičke žice potrebna je kolofonija srednje tvrdoće i boje, dok za crijevne ili namotane žice potrebna je tamnija, ljepljivija kolofonija za violončelo.
Proizvođači također mogu klasificirati kolofonij za violončelo na temelju toga ima li metalnih aditiva. Smatra se da metal u kolofoniju utječe ne samo na prianjanje, već i na ton koji svirač može proizvesti. Ove kolofonije su mnogo skuplje, osobito ako sadrže metale poput zlata ili srebra. Neki svirači tvrde da je daleko bolje dobiti dobar ton pravilnom tehnikom i da je greška oslanjati se na skuplje metalne kolofonije za određeni zvuk.
Još jedna široka klasa kolofonija za violončelo je hipoalergena kolofonija. Oni su dizajnirani da proizvode manje prašine koja može izazvati reakciju kod glazbenika. Hipoalergenske kolofonije, slične metalnim, obično su skuplje, iako su mnogi violončelisti spremni nositi se s povećanjem cijene za sviranje bez kihanja i iritacije.