Proširena memorija odnosi se na bilo koju količinu memorije koja je dostupna za korištenje preko glavne memorije koja je svojstvena većini DOS sustava. U većini slučajeva, to znači da će se svaka memorija iznad 1 megabajta (MB) koju podržava DOS smatrati proširenom memorijom. Memorija ove vrste podržana je korištenjem određenih tipova mikroprocesora koji omogućuju učitavanje i pristup proširenoj memoriji. Uz prošireni oblik memorije, mnogi sustavi također mogu podržati ono što je poznato kao proširena memorija.
Jedna od glavnih razlika između proširene i proširene memorije je ta što je proširena memorija konfigurirana da zadovolji određeni objavljeni standard koji je poznat kao EMS. Ovaj standard radi s DOS-om kako bi omogućio pristup dodatnoj memoriji i omogućio korištenje te memorije za određene zadatke. Nasuprot tome, proširena memorija ne mora koristiti EMS ili određeni objavljeni standard. Umjesto toga, mogućnost korištenja te dodatne memorije putem mikroprocesora upravlja se korištenjem sučelja za programiranje aplikacije koje omogućuje komunikaciju između standardne i proširene memorije.
Funkcija proširene memorije omogućuje sustavu da dodijeli memorijske resurse s većom učinkovitošću. Kao dio dodjele, procesor može odrediti kada je standardna memorija nedovoljna za upravljanje određenim zadacima i iskoristiti dio dodatnih memorijskih resursa za dovršenje potrebnih koraka u slijedu zadatka. Za krajnje korisnike, percepcija je da ukupna memorija nije dovoljna za pokretanje potrebnih funkcija, bez stvarne potrebe za razlikovanjem jesu li uključeni resursi iz standardne ili proširene memorije. Krajnji rezultat, obavljen zadatak, i dalje je isti.
S vremenom je proširena memorija postala češća od pristupa korištenja proširene memorije. To je zato što noviji sustavi koriste moćnije procesore zbog kojih je potreba za korištenjem proširene memorije zastarjela. Kao rezultat toga, snažniji procesori mogu podržati instalaciju znatno veće količine memorije, što zauzvrat omogućuje sustavu da istovremeno upravlja većim brojem zadataka, bez negativnog utjecaja na ukupnu učinkovitost sustava. Mogućnost pristupa sve većim količinama memorije dovela je do toga da se krajnji korisnici mogu uključiti u zadatke sa stolnim i prijenosnim sustavima koji bi bili nemogući još prije desetak godina. Kako upotreba računala u svemu, od poslovnih zadataka do pristupa opcijama za zabavu, nastavlja rasti, razvijat će se procesori sposobni za upravljanje većim količinama memorije.