Segment podataka je samostalni dio na tvrdom disku računala ili bazi podataka koji pohranjuje skup informacija. Softverske aplikacije odnose se na segmente podataka kako bi se izvršavale i funkcionirale. Unutar svakog segmenta podataka nalazi se redak koda ili informacija. To je računalni način organiziranja i pohranjivanja spremljenih informacija.
Na tvrdom disku ili poslužitelju baze podataka bit će određena količina prostora koja je dodijeljena memorijskoj memoriji. Memorijski blokovi baze podataka obično sadrže više od jednog segmenta podataka. U memorijskom bloku svaki će odjeljak obično biti podijeljen na segmente koda i teksta. Ovi odjeljci mogu sadržavati upute za određene softverske aplikacije ili sadržavati dijelove informacija kojima aplikacije trebaju pristupiti, kao što su telefonski brojevi i adrese korisnika.
Kako bi softverska aplikacija ispravno radila, mora se oslanjati na upute za programiranje i kratkoročnu memoriju. Memorija s slučajnim pristupom (RAM) je vrsta pohrane podataka koju računalni programi koriste za upućivanje na informacije koje su potrebne samo jednom, obično dok je program u radu. Primjer za to bi bilo rezanje i lijepljenje teksta u programu za obradu teksta. Kada korisnik “izreže” tekst on se pohranjuje u privremeni segment podataka koji se poziva kada korisnik naloži procesoru teksta da ga “zalijepi” na novo mjesto.
Ova vrsta radnje smatra se korištenjem segmenta podataka kratkoročne memorije budući da se informacije brišu kada se program za obradu teksta zatvori ili ako korisnik odluči izrezati i kopirati drugi dio teksta. Nasuprot tome, dugotrajna memorija sastoji se od podataka koji su pohranjeni na disku i kojima se pristupa nekoliko puta. Iako je moguće izbrisati neke pohranjene podatke, oni se obično sastoje od datoteka ili aplikacija za koje korisnik misli da mu više nisu potrebne.
Segmenti podataka obično su organizirani na neki logičan ili sekvencijalni način. Mogu se organizirati prema skupinama tablica, grupama, veličini ili orijentaciji. Korisnici mogu stvoriti vlastita pravila indeksiranja, ovisno o mogućnostima poslužitelja baze podataka ili operativnog sustava. Na primjer, kada se softverski programi instaliraju na računalo, oni obično automatski stvaraju indeks ili segment u registru računala.
U većini slučajeva, instalateri softvera mogu dati upute računalu gdje bi se program trebao pohraniti. Može se instalirati na radnu površinu računala, u mapu programskih datoteka ili u mapu koju sami kreirate. Bez obzira na to gdje korisnik postavlja program, datoteke registra se stvaraju kao trajni izvor kodnih uputa koje se koriste svaki put kada se aplikacija pokrene.