Većina ljudi može odmah prepoznati zvuk gitarskog tona. Iako postoje suptilne razlike između različitih tipova gitara, fizička konstrukcija i način sviranja određuju njihov osnovni tonski karakter. Gitara je žičani glazbeni instrument, a akustična vibracija njegovih žica pojačana je šupljom kutijom koja se zove tijelo.
Uz tijelo je vezan dugačak, vitak vrat koji je na vrhu glave. Žice su pričvršćene na jednom kraju za blago podignuti most na tijelu i prelaze preko rupe urezane u tijelo. S drugog kraja, žice su pričvršćene na mehanizam s vijkom i zupčanikom u glavi koji podešava napetost ili ugađanje žica. Ovi osnovni elementi gitare mogu varirati, od veličine i oblika tijela, do duljine vrata ili do veličine otvora za zvuk.
Klasične i flamenko gitare obično su opremljene “najlonskim” žicama ili monofilamentima od plastike. Najpopularnije gitare, dreadnaught s ravnim vrhom, obično su opremljene “čeličnim” žicama ili legurama čelika, nikla i bronce. Potonji proizvodi ton gitare koji je glasniji i svjetliji. Broj žica na gitari varira ovisno o vrsti, od četiri do 18; najčešći je šest.
Postoji nekoliko uobičajenih ugađanja gitare, ali standardna je nota E iznad srednjeg C, a zatim B, G, D, A i E, u silaznom redoslijedu. Kada se žica prstima prisloni uz vrat gitare, njezina se duljina skraćuje, a visina joj se na odgovarajući način povećava. Standardno ugađanje omogućuje da se više žica na različite načine prstima i svira istovremeno kao više različitih glazbenih akorda. Kada se nekoliko ili sve žice udare u glazbenom vremenu – udarac koji se zove drndanje – rezultirajući ritmični zborski zvuk je jedinstven ton gitare.
Žice se također mogu pojedinačno trzati, bilo prstima ili šiljastim trzalicama, za sviranje pojedinačnih nota. Bit, ili zvučni valni oblik, gitarskog tona može se objasniti ovom metodom sviranja. Ton ima oštar napad, jer je žica ili udarena ili ne, a u tom trenutku žica zvuči najglasnije. Ima snažan, oscilirajući vibrato, s duljinom i napetošću žice gitare koja uzrokuje veliku vibraciju. Ima dugo raspadanje, jer šuplje tijelo djeluje kao eho komora.
Tembar instrumenta, odnosno rezonanciju, teže je definirati, ali je ipak jedinstven. Tome doprinose dvije karakteristike. Prvo, žice gitare vibriraju ne samo na jednoj frekvenciji, već na više sekundarnih harmonijskih prizvuka. Drugo, oblik šupljeg tijela odbija i deformira zvučne valove u određenom uzorku. Električna gitara u osnovi je ista kao i akustična gitara, osim što se njezin gotovo nečujni ton hvata, obrađuje i pojačava elektronički.