Što je softverski paket?

Softverski paket je skupina programa koji su povezani zajedno kako bi služili zajedničkoj svrsi. Često će softverski paket također uključivati ​​izvorni kod koji je izgradio izvršne programe kao i raznu dokumentaciju za same programe. Neki softverski paketi također će uključivati ​​primjere datoteka koje mogu dodatno ilustrirati kako rade ostale komponente paketa.

Komponente programskog paketa mogu činiti značajno različite stvari, ali sve komponente paketa se spajaju u jedinstvenu cjelinu. Neki softverski paketi imaju jedan glavni program koji obuhvaća sve manje programe, dok drugi imaju fragmentiraniji pristup i imaju više malih, specijaliziranih izvršnih datoteka za različite svrhe. Postoje prednosti i nedostaci svakog pristupa, kao i specifična publika koja od svakog ima koristi.

Paketi koji sadrže svu njihovu funkcionalnost u jedan veliki program korisni su većini korisnika računala. Obično ih je lako instalirati, relativno lako razumjeti i prilično ih je lako pokrenuti. Ponekad korisnik može preuzeti dodatke za njih, ali sve se to radi iza kulisa uz minimalnu interakciju i trud tog korisnika. Sve-u-jednom softverski paketi poput ovih dostupni su za mnoge svrhe, od upravljanja dokumentima do 3D modeliranja i renderiranja slika.

Softverski paket koji svoju funkcionalnost održava fragmentiranijom često je usmjeren na korisnike koji bolje poznaju računala. Ovi paketi često imaju alate naredbenog retka, zajedno s opsežnom dokumentacijom i vrlo fleksibilnim mogućnostima. Promjene ovih paketa obično se moraju izvršiti ili manipuliranjem sirovim strukturama direktorija ili potpunim preuzimanjem nove verzije paketa. Dodaci nisu tako uobičajeni za ove vrste paketa. Grupirani softverski paketi poput ovih često su namijenjeni akademicima i inženjerima, u svrhe kao što su analiza bioloških podataka i stvaranje novih softverskih programa.

Neki softverski paketi sadrže potpuno jedinstveni kod, dok drugi uključuju postojeće programe kako bi kombinirali funkcionalnost postojećih algoritama. Rasprava između ove dvije metodologije je u tijeku. Neki programeri radije pišu vlastiti kod za sve, a drugi radije povezuju više postojećih programa. Postoje mnogi paketi koji koriste svaku vrstu okvira, a bilo koja metodologija može se koristiti za stvaranje uspješnog softverskog paketa.

S ekspanzijom pokreta za softver otvorenog koda, sve više programa, algoritama i softverskih paketa postalo je slobodno za korištenje u novom softveru bez brige o licenciranju. U znanstvenim područjima, primjerice, objavljuju se mnogi novi algoritmi i programi s očekivanjem da će se slobodno koristiti ne samo za analizu, već i za izgradnju novih programa. Novi softverski paket lako se može izgraditi ili modelirati prema starom, a ova razmjena znanja postala je ključna u razvoju softvera.