Informacijski model koriste softverski inženjeri i dizajneri web stranica za izgradnju učinkovite platforme koja je jednostavna za korištenje i navigaciju. Ako inženjer ili dizajner ne uspiju izgraditi informacijski model ili kreiraju loš, tada će mnogi korisnici otkriti da web-mjestu ili programu nedostaju intuitivne značajke, a navigacija može biti neuredna, uzrokujući frustriranje korisnika. Većina ovih modela izgrađena je u hijerarhiji, s glavnom domenom na vrhu i dubljim domenama na dnu. Inženjeri moraju planirati što korisnik želi od programa ili web stranice kako bi bili učinkoviti.
Softverski inženjeri i dizajneri web stranica mogu početi od nule i stvoriti program ili web stranicu bez ikakvog plana ili modela. Ovaj pristup, međutim, vjerojatnije će dovesti do pogrešaka, kako tijekom razvoja tako i tijekom korištenja konačnog proizvoda. Obično, ako se prije izrade proizvoda ne koristi nikakav informacijski model, web stranicu ili program će biti teško koristiti; bit će teško ići naprijed-natrag između stranica, korisnici će biti frustrirani kada pronađu informacije, a bit će loša organizacija alata ili podataka. Iz tih razloga preporuča se izrada informativnog modela prije izgradnje.
Informacijski model izgrađen je na hijerarhijskoj shemi, a složenost modela ovisi o proizvodu i broju značajki koje programer dodaje. Na vrhu modela počiva glavna domena iz koje će se mapirati ostale značajke i odjeljci. Informacijski modeli vrlo su različiti za web stranice i programe zbog različitih aspekata uključenih u svaki od njih.
Uz informacijski model web-mjesta, mapiraju se različite stranice i teme. Vrh modela bi bila početna stranica, dok bi ostale stranice dolazile na nižim razinama. Dijagram bi pokazao kako svaka stranica djeluje, a značajke na svakoj stranici – kao što su članci i kategorije – također bi se dodale modelu. Modelu bi se dodale značajke koje bi bile prisutne na svakoj stranici, poput navigacijske trake ili funkcije pretraživanja.
Model za program također bi imao stranice i odjeljke mapirane u modelu, ali bi se morali dodati i drugi aspekti. Većina programa ima mnogo varijabli i naziva tablica, tako da se ti čimbenici moraju mapirati kako bi se osiguralo da je pravopis svakog čimbenika ispravan i da se nijedan čimbenik slučajno ne preklapa. To će također pomoći programeru da shvati kako svaki dio programa komunicira s drugima.